Meduze u Jadranu su veoma česta pojava, ali ih nema puno vrsta, evo koje sve meduze možemo sresti i koje su opasne, a koje ne.
Meduze u Jadranu uopšteno
Meduze se nalaze u cijelom svijetu, od površinskih voda do jako dubokih mora.
Prave meduze su isključivo morski stanovnici, ali neki ljigavci sličnog izgleda žive i u slatkoj vodi.
Velike, često šarene, meduze su uobičajene u obalnim zonama širom svijeta.
Većina meduza jako brzo raste i sazrijeva u roku od nekoliko mjeseci, a zatim i umiru ubrzo nakon razmnožavanja, ali one pričvršćene za morsko dno mogu poživjeti mnogo duže.
Meduze spadaju u slobodne plivajuće morske životinje simetrična tijela u obliku kruga, balona, zvona ili kišobrana.
Pojedine imaju i pipke koje ih prate, a pojedine vrste su usidrene za morsko dno ili neke stabljike.
Pipci su im naoružani ubodnim ćelijama i mogu se koristiti za hvatanje plijena ili odbranu od predatora.
Zvono može pulsirati kako bi osiguralo kretanje, tj. meduze tako istiskuju vodu i kreću se.
Ako ih dodirnete ili uzmete u ruku, one su kao žele.
Tijelo im se sastoji od želatinozne mase sa velikim udjelom vode (do 99%).
Hrane se planktonom, rakovima, ribljim jajima, ličinkama, ali i drugim meduzama koje hvataju svojim lovkama, a iste su opremljenim žarnim stanicama.
Ove stanice sadrže karakteristične organele koje nazivamo “žarnice”, a to su u stvari kapsule sa okidačem, oprugom i bodežićem-iglicom na vrhu.
Prilikom mehaničkog ili hemijskog podražaja žarnica se brzo aktivira, bodežić-iglica se zabija i automatski se ubrizgava neurotoksin u ciljani organizam i tako ga paralizuje.
Meduze prvenstveno svoje žarnice koriste da savladaju svoj plijen, ali mogu ozlijediti ljude ako ste im na putu.
Stotine hiljada plivača širom svijeta ubode se svake godine, a posljedice variraju od blage nelagode do ozbiljnih opekotina i ozljeda ili čak smrti od pojedinih vrsta.
Veličina meduza varira pa one mogu biti od svega 1 milimetra pa do čak 2 metra.
Neke vrste kao Meduza sa lavljom glavom imaju fine pipke koji se mogu protezati i do 40 metara iza nje.
Po pitanju težine tu je neprikosnovena džinovska Nomurina meduza koja dostiže težinu oko 200kg, ali takve Meduze u Jadranu ne postoje, barem za sad.
Meduze se odavno jedu u nekim dijelovima svijeta, a naj zastupljenije su u Japanu, Kini i Tajlandu.
Ubod ili opekotina – žarenje meduze
Meduze su naoružane nematocistama, vrstom specijalizirane ubodne ćelije za peckanje – žarenje.
Kontakt čovjeka sa pipkom meduze može pokrenuti milione nematocista da vam probuše kožu i ubrizgaju otrov, ali samo otrov nekih vrsta izaziva veoma štetnu reakciju kod ljudi.
Npr. prije nekoliko godina istraživači su pronašli vrstu meduze pod nazivom Cassiopea X koja će kada se pokrene, osloboditi stotine sićušnih kuglica sa ćelijama koje plivaju oko meduze i bodu sve što im se nađe na putu.
Istraživači su ih opisali kao samohodne mikroskopske granate i nazvali su ih kasiozomi.
Efekti uboda meduza variraju od blage nelagode do ekstremne boli i smrti no takvih za sad nema kod nas.
Većina uboda meduza nije smrtonosna, ali ubod nekih kutijastih meduza kao npr. Irukandži meduza, Morska osa itd. može biti izuzetno smrtonosan.
Ubodi pojedinih vrsta mogu uzrokovati anafilaksiju (oblik jakog šoka), koji može biti fatalan po ljudski život.
Meduze godišnje ubiju veliki broj ljudi, ali je to pretežno u Azijskim zemljama, posebno na Filipinima i Tajlandu.
Veliki broj otrovnih meduza imamo i Australiji, a posebno su opasne one male kutijaste od svega 1cm.
Na sreću Meduze u Jadranu nisu tako opasne barem za sad, ali mogu biti veoma nezgodne ako vas pecnu.
Ako vas meduza ubode pecne ili ožari
Dodir standardnih meduza boli poput vrućeg metala do veoma užarenog metala, a dodir vlasulje izaziva veoma prodornu i oštru bol.
Ubrzo se javlja alergijska reakcija koja može uključivati crvenilo, osip, otekline i mjehuriće.
Oni obično traju i po nekoliko dana, a mjehure ne treba bušiti.
Nakon što se povuku vjerovatno će vam na tom mjestu ostati ožiljak koji može biti vidljiv i godinama.
No, krenimo redom, u vodi smo i iznenada osjetimo jaku bol ili umjereno peckanje kao da nas je nešto ožarilo.
Osnovno je ne uplašiti se na smrt već polako krenuti plivati ka obali bez panike.
Imajte na umu da većina meduza u Jadranskom Moru nije smrtonosna pa budite smireni kako nebi ionako šokiran organizam još više šokirali.
Nemojte dio tijela ispirati slatkom vodom jer će se lovke tako uhvatiti za kožu te ih potaknuti da otrov još više ispuštaju u organizam.
Opečeni dio što prije istrljajte pijeskom i morskom vodom kako bi se žarnice poskidale sa tijela.
U suprotnom, ubode na područiju očiju, lica, usta ili genitalija treba isprati običnom vodom i hitno potražiti medicinsku pomoć.
Osjetite li vrtoglavicu ili potrebu za povraćanjem hitno se javite liječniku koji će vam vjerovatno prepisati antihistaminike i kortikosteroidne kreme.
Ako je opeklina veća od raširenog dlana i pojave se veliki mjehuri, također se odmah javite liječniku.
Opekotine je dobro ispirite octom – sirćetom, ali onim blagim (3-10%) koja su već razblažena za salatu.
Slobodno stavljajte obloge od octa – sirćeta kako bi spriječili infekciju.
Uz ocat je dobar i limun, a ako nemate sirće pri ruci, ali i morska voda.
Napomena: Kod uboda meduze portugalski ratnik ili uboda havajskih meduza sirće može pogoršati izgled kože.
Ali ovih vrsta nema u Jadranskom moru za sad.
Potapanje uboda ili opekline u vruću vodu može biti naj efikasniji način da se smanji bol od uboda fizalije.
Obloge sa ledom takođe mogu značajno da ublaže bol.
Ne preporučuje se konstantno trljanje rana ili upotreba alkohola, amonijaka, slatke vode ili urina jer oni mogu potaknuti oslobađanje više otrova.
Brzo i trenutno čišćenje opekline i područja od želea i pipaka aktivno smanjuje paljenje nematocista.
Npr. momentalno struganje zahvaćene kože predmetom kao što je ivica kreditne kartice, može ukloniti preostale nematociste.
Nakon što je koža očišćena od nematocista, hidrokortizonska krema nanesena lokalno momentalno smanjuje bol i upalu.
A pojedini Antihistaminici mogu pomoći u kontroli svraba.
Imunološki bazirani antivenini se koriste za ozbiljne ubode meduza i to strogo u bolnici kod ljekara, a ne na svoju ruku.
A sad prelazimo na vrste meduza u Jadranskom Moru.
Uhati klobuk (Aurelia aurita)
Nije opasna za ljude!
Ovo je naj češća meduza u Jadranu, a pojavljuje se u velikom broju tokom proljetnih mjeseci.
Najlakše je prepoznajemo po četiri spolne žlijezde (gonade) u obliku potkova koje se vide na gornjoj strani klobuka, a pojedine imaju u sredini spolne žlijezde u ljubičastoj ili ružičastoj boji.
Ima 16 glavnih lovki i mnoštvo tankih, rubnih na obodu klobuka.
Prozirna je i obično naraste do 20 centimetara u promjeru.
Hrani se planktonom, manjim meduzama i mekušcima.
Može se samo ograničeno gibati i većinom je nošena morskom strujom, čak i ako pliva.
Kozmopolitska je vrsta i obitava u obalnim vodama, najčešće pri samoj površini, ali je možemo naći i na dubinama od 10 metara.
Morska pluća (Rhizostoma pulmo)
Nije opasna za ljude, a samo kod pojedinih može izazvati osip!
Meduza Morska pluća česta je vrsta meduze u Jadranu koja može narasti preko 50-60cm i težiti čak preko 10 kilograma.
Klobuk ove meduze na sredini je ispupčen, a rub je sastavljen od 80 malih krpica.
Osnovna boja meduze je bijela sa svijetlo plavičastim odsjajem koji je osobito izražen na rubu klobuka.
Hrani se zooplanktonom, a i sama je omiljena hrana morskim kornjačama.
Mediteranska meduza (Cotylorhiza tuberculata)
Nije opasna za ljude!
Mediteranska meduza je česta meduza u Jadranu, a ljudi se je opako boje jer izgledom nije pitoma.
Neki je nazivaju i jaje na oko meduza.
Endemična je, hrani se planktonom, najčešće se nalazi na otvorenom moru, a ponekad nas počasti i susretom u obalnom dijelu Jadrana.
Ne morate se plašiti dodira, njezine žarnice nemaju nikakakav ili vrlo blagi učinak na ljude.
Praksa je pokazala da samo vrlo osjetljivi ljudi osjete veoma blago peckanje u dodiru kože s njezinim žarnicama.
Njezin gladak povišen klobuk okružen je olukom poput prstena, ima kraće i duže žarnice bijele i žarko plave do ljubičaste boje.
Uglavnom, riječ je o spektakularnim primjercima dobroćudne autohtone meduze.
Morska mjesečina (Pelagia noctiluca)
Opasna za čovjeka!
Morska mjesečina je vrsta koja ne bude blizu obale, no ponekad je morske struje i valovi nanesu do obala gdje je velika prijetnja i opasnost za kupače.
Naziv Pelagia noctiluca dolazi od grčke riječi pélagos (otvorena pučina) te od latinske nox (noć) i lux (svjetlo) pa se ova meduza može opisati kao organizam morske pučine koji ima sposobnost svijetliti u tami.
Relativno je mala meduza s polukružnim ružičastim klobukom ispod kojeg se nalaze lovke.
Naraste do 20 centimetara dužine i do šest centimetara promjera klobuka.
Pri kontaktu sa ljudskom kožom javlja se jaka bol i nastaju ozljede slične opekotinama koje veoma teško zarastaju, a nakon njih ostaje depigmentacija kože ili čak i ožiljak.
Ukoliko je primjetite odmah obavijestite kupače da napuste vodu.
Kompas meduza (Chrysaora hysoscella)
Opasna za čovjeka!
Veoma zastupljena meduza u Jadranu je i Kompas meduza.
Prepoznajemo je po žuto-smeđem klobuku koji podsjeća na kompas.
Može narasti do 30 centimetara u promjeru, a lovke mogu biti duge i do 1 metra.
Hrani se zooplantkonom a kreće se uglavnom pomoću morskih struja u gornjem sloju morske vode.
Pigmentirane mrlje omogućavaju ovoj meduzi percepciju promjene svjetlosti.
Prirodni neprijatelj su joj morske kornjače i riba Veliki bucanj koji se njome hrane.
Odrasle jedinke ove vrste imaju dugačke lovke čije žarnice u dodiru sa kožom jako peku.
Skoro svako ljeto imamo puno dojava o pojavi kompas meduze diljem Jadrana.
Obično se pojavljuju pojedinačno u plićaku nošene strujama i valovima.
Obruba meduza (Aequorea forskalea)
Nije opasna za čovjeka!
Ova meduza spada u razred Hydrozoa (Obrubnjaci) koja veći dio života provode u obliku polipa na morskom dnu.
Obrubnjaci samo kraću (polnu) fazu provedu u obliku meduze.
Klobuk ove meduze dosegne 10cm, a tijelo joj je sasvim prozirno, zbog čega je teško uočljiva bez obzira na svoju veličinu.
Široko je rasprostranjena, osim na Mediteranu, nalazimo je u Atlantskom, Tihom i Indijskom okeanu na dubinama 0-10m.
Tijekom proljetnih i početkom ljetnjih mjeseci pojavljuje se u blizini obala pa stvara paniku, ali nema potrebe za time.
Benovićeva meduza (Pelagia benovici)
Opasna za čovjeka!
Znanstvenici sa Sveučilišta Salento 2014. Godine objavili su da su u sjevernom dijelu Jadranskog mora otkrili novu vrstu meduze koju su nazvali prema pokojnom profesoru s Dubrovačkoga sveučilišta, dr.sc. Adamu Benoviću.
O ovoj vrsti se još uvijek malo zna i nejasno je kako će njena pojava utjecati na okoliš.
Ima poluproziran žuto-smeđi klobuk posut sitnim bradavičastim izraslinama s četiri potkovičaste gonade (spolne žlijezde) u sredini.
Pojedini je u svijetu nazivaju i zlatna meduza.
Veličinom i oblikom je slična morskoj mjesečini (Pelagia noctiluca).
Nije tako opasna kao Morska mjesečina, ali je blizu toga.
Mala šiljasta meduza (Neoturris pileata)
Nije opasna za čovjeka!
Izduženog je oblika sa šiljastim želatinoznim ispupčenjem na vrhu.
Dužina klobuka je veća od njegovoga promjera, dostigne veličinu do 3,5 centimetra dužine i do 25mm promjera.
Duž oboda su smještene brojne lovke promjenjive dužine.
Kroz proziran klobuk vidljivi su radijalni kanali i široki manubrij upadljive ružičaste ili narančaste boje.
Izazivaju strah kod kupača jer im izgledaju opasno, ali su potpuno bezopasne.
Ova hidromeduza je još rasprostranjena u Sredozemnom moru, Atlantskom, Tihom i Indijskom okeanu.
Meduze u Jadranu izgledom privlače i izgledaju vrlo simpatično, ali ih nemojte bespotrebno uznemiravati.
Na drugu stranu opekline od meduza izazivaju jaku bol i iritaciju kože, a pojedine vam mogu ostaviti i trajni ožiljak.
Ribolov.de/Fotografije: wikipedia
