Izbor najboljeg mamca za Mrenu je diskutabilan jer ovisi o mnogo faktora, međutim postoji jedan koji uvijek radi i lovi krupne primjerke, a zove se crv goljež.
Crv Goljež Za Mrenu
Još kao klinac sam znao svakodnevno ići u potragu za crvom Goljezom jer bih znao da koliko imam crva, toliko imam i krupnih Mrena.
Ponekad se moglo na jednog uloviti i više komada, ali sigurica je bilo, koliko ovih crva – toliko i Mrena.
Interesantno je da crva Golježa preferira krupna mrena, a ponekad ga uzima i prosječna.
Mozda je to tako jer se crv goljež uvijek čuvao za top mjesta na rijeci gdje se mogla i očekivati krupnija Mrena pa smo iz tog razloga na njega i lovili krupnije mrene.
To možda i nije toliko bitno, bitnije je da ovom mamcu Mrena ne može odoljeti.
Do duše, ponekad ovog crva voli zbiberiti i krupan Klen, ali to je tako.
Možda vam zvuči cudno da o ovom crvu nema toliko pisanja.
Nešto malo se pojavilo odkad se pojavio internet i to je sve, a i to što se može pronaći je “rekla-kazala” ili copy paste.
Ni dan danas niko precizno ne zna reći o kojem crvu se radi jer svaka oblast ima i neki svoj naziv.
Tako sam čuo da ga pored “Crv Goljež” nazivaju i šumski crv, barski crv, crv iz mulja, crv goljez, crv golja, člankoviti crv, zenički crv itd.
Ovo zadnje mi je bilo itekako zanimljivo jer su ljudi pomiješali bijelog crva iz mulja koji ima dvije bodljice.
U Zenici su ga nazivali i larva divlje ose, vjerovatno što je znao da dobro pecne svojim bodljicama, ali ovaj veliki bijeli crv nema nikakve veze sa Osama.
Tamo se ribolovci u Zeničkom okrugu godinama kunu da ne postoji voda na kojoj ovo nije mamac broj jedan za mrenu, bez obzira na doba godine.
E, kako to inače biva, priča o mamcu se proširila i na susjedne regije.
Navodno ga u Srbiji danas zovu tinjski crv, ali opet ovaj crv nema veze sa golježom iako je odličan mamac za mrenu.
Uglavnom pripazite se da vas ovaj bijelac ne pecne bodljama, ne zovu ga džaba larva divlje ose.
No vratimo se mi našem ciljanom crvu jer bih ja o ovom i drugim raznim mamcima te kojekakvim pričama mogao pisati danima..
Zašto riba voli larve i crve?
Većina ribolovaca zna da mnoge ribe vole larve i crve, ali vrijedi ukratko objasniti zašto ih ribe vole..
Zato što su oni prirodni dio ishrane mnogih vrsta riba.
Crvi i larve su bogati proteinima i hranljivim materijama što ih čini veoma privlačnim izvorom hrane.
Na drugu stranu sve ove larve i crvi su lako dostupni ribi, bilo da su u tlu, u vodi među algama, travi, priobalju itd.
To čini larve i crve praktičnim izborom za ishranu riba, a ne treba zanemariti da se larve i crvi često kreću u vodi što ih čini primamljivim plijenom za ribe koje su po prirodi lovci.
Njihovo kretanje ponekat može izazvati instinktivnu reakciju kod riba da ih napadnu bez ikakvog mirisnog ili nutritivnog signala.
To je priroda i ne treba se tome čuditi već iskoristiti kao podatak.
Naravno, larve i crvi su dobar izvor proteina što je ključno za rast i razvoj riba.
Sadrže izuzetno zdrave masti koje su potrebne za energiju kao i za pravilno funkcionisanje ćelija kod riba.
Crvi i larve su bogati vitaminima i mineralima što ih čini veoma hranljivim izborom za ribe, posebno u periodima kada je potrebno ekstremno povećati unos hranljivih materija.
Različite vrste imaju specifičan miris kao prvi signal ribama, a pojedine vrste larvi i crva imaju i svoj masni trag.
Generalno svi crvi i larve otpuštaju važne aminokiseline u vodu koje su ekstremno privlačne ribama.
Takvi signali (svi zajedno) pomažu ribi da nepogresivo prepozna larve i crve kao “kvalitetnu hranjivu hranu” iako ih ponekad i nevide, npr. u ekstremno dubokim, tamnim vodama, noću ili mutnim vodama.
Nadam se da je sad i “početnicima” jasnije zašto riba voli larve i crve, a slično je i sa glistama.
Najbolji mamci za ribolov
U to vrijeme (prije nekih 30-35 godina) me “izuzetno” zanimalo zašto pojedine ribe odlično primaju na posebne insekte, crve i larve pa sam vječito rovario u priobalju rijeka i potoka.
Vodio sam se logikom da svaki prirodni mamac koji je i prirodno blizu toka, mora biti i učinkovit, samo ih treba testirati-probati.
Mnogi ribolovci su me nazivali ludakom jer samo nešto rovim i tražim, govorili su često da sve to nije vrijedno jedne ribe sto ću uloviti.
Bilo je ono: Nakopaj si glista ili stave neku ribu da se ucrva i eto ti mamaca (u to vrijeme smo tako sami sebi spremali crve za ribolov jer ih nije bilo za kupiti kao danas).
Međutim, mene nije toliko zanimala samo riba već da odredim na koji mamac se love pojedine vrste, pogotovo na koje se mamce love krupnije ribe, a kasnije sam eksperimentisao na koje se love manje ribe i zašto.
Imao sam čak i svoju malenu svesku gdje sam crtao razne bube i skakavce sa njihovim šarama i bojama da bih ih znao opet pronaći i uhvatiti.
Korak dalje su bili razni mali insekti, a onda su na red došli “drugačiji” crvi i larve što me je posebno zainteresovalo jer su bili itekako lovni.
Probavao sam sve od raznih vrsta glista do crva iz porodice tubifex, ver de vas iliti bloodworm tj. krvni crv, kasnije sam pročitao u literaturi i o današnjoj larvi takozvani “fuj” iliti joker koji su veoma atraktivni za ribe, ali o tome ću nešto kasnije kako sam uopšte došao do literature..
Redovno sam rovario i vadio razne larve i crve te izvodio skoro pa svakodnevne testove.
U to vrijeme je moje djetinjstvo bilo škola i ribolov, naravno igrao sam se sa drugom djecom i raznih igara, ali mi je uvijek ribolov bio pod broj 1.
Bukvalno sam od Proljeca pa do kasne jeseni visio na rijeci.
Ljeti sam znao satima roniti iznad jata škobalja (skobalj, podust, štupser) da vidim šta to oni rovare, čupkaju i jedu, a moj neki mamac ignorišu.
Često bih bio nagrđen od roditelja jer po čitav dan ne dođem kući niti da jedem, a niti pijem – iako sam ih uvjeravao da sam pio na izvoru (makar tu da se opravdam).
Bilo je dosta lokacije za koje se znalo da su čisti izvori i da se voda može piti, ahh toga je bilo baš dosta što je danas rijetkost.
Eto koliko smo zagadili okoliš i vode u samo 30-ak godina – tužno..
Kad je sezona nekog voća, znalo se i čalabrcnuti ponešto.
Sve ovo vam pišem ukratko da si možete makar malo dočarati koliko sam bio lud za ribolovom i istraživanjem u vezi mamaca.
Vremenom sam otkrio kako mi nije toliko bitan ulov “riba” već spoznaja i razumijevanje kako da ulovim najveće od pojedinih vrsta i kojim mamcem.
Bilo mi je u to vrijeme veliko otkriće da na pojedine crve uzimaju samo posebne vrste riba.
Ne da uzimaju, već rade kao blesave dok druge i nisu nešto previše lude iako će pojesti mamac ako se baš nađe u njihovoj blizini.
Bilo bi zbunjujuće bilo kome u to vrijeme pričati o svojim otkrićima jer bi rekli da sam lud pošto zaboga “sve ribe vole crve”.
Tako većina ribolovaca i danas razmišlja, što je ok – ako stvar sagledavate površno.
Ćutao sam i radio svoj posao ne pričajući mnogo da ne bih bio ismijan među kolegama ribolovcima.
Eh, da – moram još nešto važno napomenuti.
Nije u to vrijeme bilo časopisa niti interneta da nešto pročitam kao što Vi možete upravo sad, tako da ne pobrkate lončiće.
Mene je sve to jako zanimalo i zabavljalo, a tako sam učio i nadograđivao svoje znanje.
Jasno, bilo je mnogo kikseva što je i normalno, ali sam ipak uspio selektirati nekoliko veoma opasnih prirodnih mamaca za pojedine vrste dok je bilo i onih na koje je radilo više vrsta riba.
Napredovanje malog ribolovca
Nekako se potrefilo da nam u kuću na par mjeseci dođe rođak koji je u to vrijeme studirao šumarstvo.
Studirati u to vrijeme bivše Jugoslavije je bila baš ono ozbiljna priča, tj. moralo se opasno učiti i spremati za ispite.
U slobodno vrijeme se znao malo zabaviti samnom i otići do rijeke da se osvježi jer mi je kuća relativno blizu rijeke, a vrlo brzo je primjetio da se nekako čudno ponašam kad sam na vodi.
Samo nešto zagledam, osvrćem se, ronim i cunjam oko kamenja.
Kad on ne ide samnom, vidi me sa terase da uvijek nosim štap za ribolov, a prije toga spremam pribor i nekakve kutijice i teglice.
Pitao me je jednom, pa jel ti upecas ikad išta, hoćeš da ti pomognem?
Ponesi predveče štap za pecanje kad budemo išli na kupanje, ok.
Nije baš bio vješt haha, ali se trudio da ulovi ponekog malog klena od 50-100g kako bi mi pokazao da on “zna uloviti ribu”.
Iznenadio se kad sam mu komentarisao ulov te rekao da i nije neki fazon “samo” uloviti ribu!?
Sjećam se da se ludo smijao i zezao me doskočicom “U ribolovca mokre gaće, a za večeru ne zna šta će”.
Ulovi ti mali ekspertu kad je to tako baš lako, hajde..
Nisam mu objašnjavao da imam neke druge interese po pitanju ribolova i da me zanimaju mamci i selektiranje.
No ipak sam drugi dan zabacio štap u blizini mjesta gdje smo se kupali te ubrzo ulovio klena od preko 1kg (nisam tad imao vagu kod sebe, ali je imao preko 1kg sigurno).
Reko, evo ti riba jer si rekao da ju mali ekspert ne zna uloviti!?
Uzviknuo je Oooo..
Pogledao me i nasmijao se te komentirao ooo sorry rođeni, od danas si pravi ribolovac.
Nije mi to ništa značilo, ali sam mu čisto dao do znanja da malo zatvori gubicu i prestane sa tim zezanjem u svezi ribolova.
Ono, postao mi je malo dosadan tim cerekanjem i istim fazonima ismijavanja.
E’ od tad me nije zezao već se ponekad samo slatko nasmijao – skapirao je poentu.
Tako sam jednog dana (ne znam iz kog razloga – zaboravio sam) došao na drugi sprat kod njega u sobu i vidio kamaru nekih knjiga.
Tu scenu sa knjigama pamtim i dan danas jer je bilo baš mnogo knjiga na stolu, na polici, po podu itd.
Upitao sam, jel šta ti ovoliko učiš ko neki doktor Baltazar? (u to vrijeme je dr Baltazar bio dječiji crtić koji samo nešto eksperimentiše)?
Objasnio mi je da studira šumarstvo, ali tu ima mnogo literature koje se ne tiču samo šume već se uči i o raznim životinjama, ribama, insektima itd.
Kakvim insektima i ribama?
E’ od tad me se nije mogao riješiti – bio sam gori nego krpelj.
Redovno mi je iz biblioteke morao podizati knjige o biologiji, ekologiji, a onda je krenula i entomologija.
To je ono što mi je trebalo da povežem mnoge kockice u to vrijeme, a dosta mi je pomogla i morfologija.
Nisam ja tad znao koje mi grane i knjige trebaju već sam čitao sve redom, i to sa uživanjem upijao.
Sva ta literatura mi je pomogla prvenstveno da razumijem zašto pojedine crve, larve i insekte pronalazim na određenim mjestima.
Uh koliko mi je to skratilo muke.
Mada sam za pojedine i sam provalio gdje da ih uvijek nađem, ali mi je literatura dodatno razjasnila zašto ih tu pronalazim.
Što je jako važno za slaganje svih kockica.
Kasnije sam ušao duboko u njihovu ishranu, životni vijek, anatomiju itd.
To sve me je uzdiglo i navelo da još više “cunjam”, testiram razne mamce na svoje načine, ali i uživam.
Između ostalog, tu se izdvojio jedan poseban mamac za krupnu mrenu o kojem vam danas pišem.
Taj mamac nisam odmah pronašao u literaturi već me literatura navela da pretražim takve lokacije detaljnije.
Zasigurno, jedan među najboljim mamcima za mrenu – crv Goljež.
U to vrijeme nisam odmah znao njegov naziv pa sam ga zvao “Buljak” ili “Buljo”.
To je bilo ono naše dječije davanje nadimaka, ali na stranu nadimak – kao mamac je bio neprikosnoven za krupnu mrenu.
Nekolicina prijatelja je redovito samnom lovila na crva golježa i svi su bili fascinirani ulovima, ali nisu znali kako da ga sami pronađu.
Čuvao sam to neko vrijeme kao svoju dječiju tajnu.
Crv goljež i njegovo stanište
Goljež, goljez, golja, šumski crv, barski crv ili crv iz mulja je člankoviti crv koji može narasti i do 5-6cm, ali je ipak neki prosjek između 1-3cm.
Debljine između 3-5mm u prosijeku, a pojedine sam znao nekad pronaći i po 7-8mm debljine.
Tako da vas ne iznenadi ako ih pronađete i veće, ali i dosta manje od navedenog.
Crv goljež ima specifičnu boju kože koja ovisi od okoline i ambijenta u kojem žive.
Pretežno su krupniji u odnosu na standardne crve i sivo-crne ili sivo-braon boje dok ih ima i sivo zelenkastih do skoro pa crne boje.
Imaju člankast ili člankoviti izgled sa naborima po tijelu.
Koža mu je izuzetno savitljiva i mekana na dodir.
Nekako je bas nježan dok ga držite u ruci ili na dlanu i važno: Ne može vas ujesti niti bocnuti!
Potpuno je bezopasan i strogo mu je potrebna vlaga da vam opstane.
Nikako ih nemojte isušiti jer će vam brzo uginuti.
Pronaći ih možete od ranog Proljeća do kasno u Jesen.
Danas podrobnija literatura govori da ovaj crv živi ispod detritusa.
Prostije rečeno, detritus se odnosi na sitne čestice ili ostatke materijala koji su rezultat raspadanja ili razgradnje organskih ili anorganskih supstanci.
U ekološkom kontekstu, detritus uključuje mrtve biljke, korjenje, lišće, drvo i druge organske ostatke koji se nakupljaju u ekosistemima kao što su šume, rijeke, potoci, kanali, jezera ili močvare.
Crv Goljež obično živi u vlažnim sredinama, najčešće u tlu gdje se hrane raspadajućom organskom materijom, ali i starim korijenjem biljaka.
Nalazimo ga “pretežno” u tlu vodenih ekosustava, gdje se hrane organskim materijama, a razgradnja biljaka im je takođe poslastica.
Ovakva staništa pružaju im potrebnu vlagu i kvalitetnu hranu za razvoj.
Strogi su biljojedi i hrane se razgradivim biljnim materijalom, poput trulog korijenja, raznog lišća i drugih organskih ostataka u tlu – ili što im voda nanese.
Goljež igra važnu ulogu u ekosistemu jer doprinosi razgradnji organske materije i obogaćuju tlo.
U nekim slučajevima (mada je to rijetko), mogu se hraniti i mladim korijenima svježih biljaka.
Mogu se naći u različitim staništima, uključujući travnjake, šume i razna močvarna područja.
U nekim slučajevima crv goljež se može zadržavati i u vlažnim kompostima u urbanijoj sredini, ali ipak preferira prirodu i da je dalje od urbane sredine.
Obično je prisutan u tlu na dubinama od svega nekoliko centimetara do maksimalnih 30cm ovisno od sredine gdje ga tražite.
Najbrže ćete ih pronaći u nekom priobalnom mulju koji nije skroz pod vodom, ali je dobro vlažan i ima dosta starog lišća, starih biljaka preko i u njemu.
Obale rijeka su uvijek zanimljive za ovog crva, a ponekad sam ih pronalazio i u šljunku tik uz vodu, između kamenja itd.
Takođe vole močvare, ali ne one sa smrdljivim blatom jer je crv goljež u neku ruku gospodin.
Možete ih uspješno pronaći tik pored šumskih potočića, nanosa lišća uz potok ili ispod raznih malih prepreka pored potoka.
Slobodno zagrebite malo u pijesak, zemlju ili sklonite šljunak i lišće oko šumskog potočića, tu su.
Na većim rijekama su pretežno uz samu obalu jer vole vlažno tlo, ali ih nećete pronaći u onom ružnom smrdljivom mulju bez hrane.
Potražite ih po rubovima raznih vododerina i potoka, ispod kamenih ploča, u vlažnom nanosu iznad raznih betonskih ploča, ali i ispod trulog lišća u vlažnim šumama.
Nemojte ovog crva nikako brkati sa potkornjakom ili drugim crvima jer golježa nećete pronaći u panju ili pod korom drveta, na drvetu, na grani itd.
Crv Goljež se najčešće nalazi u tlu, na vlažnim lokacijama, bogatim organskim tvarima, poput trulih biljaka, lišća, korjenja ili u samoj blizini vodenih površina bila ona tekuća ili stajaća voda.
Ponekad sam ih znao pronaći i uz samu obalu rijeke, a budu prekriveni samo malenim nanosem lišća.
Malo tu još zagrebite i pronaći ćete ih sigurno još nekoliko jer nikad nisu sami.
Uvijek žive u skupini i ima ih sigurno nekoliko na jednom mjestu.
Nećete ih pronaći na jednom mjestu 150, ali pretežno se može pronaći 5-15 komada po lokaciji bez problema.
Vrijedi se pomučiti jer je npr. glista ili obični crv u usporedbi sa Goljež-om smiješan mamac.
Crv goljez je atraktivniji desetinama puta jer i kad Mrena ne prima glistu ili crva, golježa ce tražiti kao luda!
Da vam ujedno odam još jednu tajnu po pitanju primamljivanja mrene.
Masterbih Feeder Barbe primama u sebi sadrži opasan ekstrakt iz pravog sira, dodatne arome 3 vrste sira, atomiziranu krv, odnosno posebno odabranu dehidriranu krv i hidroliziranu plazmu krvi, granulat alge kladofore, prirodne ekstrakte nekoliko vrsta larvi i crva, a tu je vjerovali ili ne – i crv goljež!
Šta mislite zašto onda u današnje doba iskusni ribolovci na krupne Mrene favorizuju ovu hranu?
Sad vam je jasnije..
Da se razumijemo, ova primama odlično radi u privlačenju i zadržavanju Mrene, ali i Škobalja, Klenova itd.
U primami je uz sve druge atraktore vrlo precizno odmjerena “mala doza” ekstrakta crva golježa kako bi hrana radila u privlačenju i drugih vrsta, a ne samo striktno ribe Mrene.
Ta doza je sasvim dovoljna da se mrena pokrene i krene u potragu što i jeste cilj, a opet na drugu stranu da primama odradi privlačnost i za sve druge vrste za koje je namijenjena.
Ako lovite na plovak, poželjno je ovu brašnastu primamu pomiješati sa namočenim i iscijeđenim kruhom (hljebom), ali i zemljom da joj malo umanjite veliku atraktivnost i hranjivost.
Najbolje je pronaći neki krtičnjak i prosijati si zemlju na sito upravo na toj lokaciji gdje lovite.
Ako nema krtičnjaka, možete si prosijati i obične zemlje sa te lokacije jer je ona i prirodno u vodi i neće rastjerati ribu.
Mnogo ribolovaca koristi kupovnu zemlju koje u mnogo slučajeva naprave kontra efekat i rastjeraju ribu (ako ne znate odabrati pravu zemlju za određeno mjesto ribolova).
Bolje da ne eksperimentisete napamet sa kupovnom zemljom i gubite živce, a ujedno vas dodatno sve košta po novčaniku.
Upitajte slobodno nekog od natjecatelja/takmičara u lovu method/feeder ili na plovak, i ako imaju imalo iskustva (i ako su iskreni) – reći će vam da je upotreba kupovne zemlje mač sa dvije oštrice.
Da ukratko pojasnim, nije prirodno da se odjednom iznenada pojavi drugačija zemlja (okusom, mirisom, bojom i granulacijom) u nekom ambijentu gdje je inače nema, velike ribe to odmah prepoznaju i povuku se.
Najbolja zemlja je ona koja je i prirodno tu blizu mjesta ribolova, a krtičnjak u blizini je idealan.
Prosto i jednostavno.
Zašto je krtičnjak bolji izbor i zašto se uopšte koristi zemlja u ribolovu – to sam ukratko objasnio, a detaljnije ćemo u nekom od narednih članaka na portalu ribolov.de jer se ova tema mora malo ozbiljnije obraditi i pojasniti, a ne u par rečenica.
Crv Goljež kao mamac
Vrijeme je za ribolov krupne Mrene, a?
Prije toga nekoliko savjeta kako da vam duže preživi i opstane ovaj mamac.
Golježa držite u strogo blago vlažnoj posudi, možete im ubaciti malo zemlje, poneki kamenčić, suhog lišća i poneku staru ili trulu grančicu.
Generalno, crvi golježa se hrane biljnim organskim materijalom koji se raspada i sve će biti ok za njih.
Bitno je samo da imaju vlagu i da se mogu fino zavući i sakriti, a ujedno tu imaju i hranu.
Po potrebi ih možete pričuvati i u hladnjaku-frižideru kad su baš velike vrućine Ljeti, ali opet nije potrebno ako ih držite u recimo ostavi, podrumu ili garaži gdje je rashladno.
U posudici ispod svega što im stavite možete ljeti dodati i 1-2 lista običnog novinskog papira koji fino drže vlagu jer ime je to mnogo važno da prežive dugo.
Tako u nekoj većoj posudi mogu da žive baš dugo, znam da sam ih ponekad imao i po čitavu sezonu u limenoj kanti u garaži.
Montiranje na udicu je takođe mnogo bitno.
Kad ga okrenete vidjet ćete kao jednu rupicu, e tu treba zabosti udicu i polako provlačiti udicu tik uz kožu.
Ne smijete ga probijati duboko u stomak jer će brzo iscuriti sva tekućina (nektar).
Ako ga namontirate ovako nježno on će moći dugo vremena da polako otpušta tekućine i da veoma brzo “da signal” Mreni koja automatski kreće u potragu za plijenom.
Kad zabacite na ovaj mamac, nikako se nemojte odvajati od štapa – ni slučajno.
Na rolni unaprijed spremite dril da bude podešen jer se pretežno love krupni primjerci.
Izbor udice je u to vrijeme bio baš problematičan jer ih nije bilo za kupiti kao danas.
Najbolju su bile udice sa širim lukom, ali im je mana bila što su bile ili pretanke ili predebele (stare kovanice).
One tanke su često padale na drilu i bile peglane od Mrene dok su ove debele bile dobre, ali im je mana bila brutalna težina.
Krupna mrena bi brzo provalila da nešto nije uredu sa tim mamcem i izbjegavala bih da ga pokupi zbog njegove težine.
Danas je to sve riješeno sa modernim udicama, a cjenovno su baš povoljne.
Idealan model vam je Masterbih Wide Gape veličine 6.
To su šaranske udice, imaju ekstremno oštar vrh, veoma su lagane (karbon) i brutalno jake da izdrže sve velike mrene.
Oblik ove udice je idealan za golježa zbog širokog kuta na tijelu udice, a ne morate se brinuti zbog težine niti da će vam velika mrena popeglati udicu.
Ako imate nešto veće crve, onda možete koristiti i Masterbih Wide Gape veličinu broj 4., ali rijetko se pronalaze tako krupni crvi golježa.
No, ako ih možda pronađete vrijedilo bi da ih plasirate na još većoj udici za prave mame.
Najbolji period Godine za ribolov Mrene
Da se razumijemo, možete ih loviti i Zimi, ali najbolji periodi za lov krupne mrene su rani početak Proljeća i kasna Jesen.
Tad se love giganti, a najveći broj mrena (kvanititetom) ćete uloviti svakako Ljeti.
Odličan period za ribolov krupnih mrena je od Ožujka (Marta), a zbog budalastih zima taj period danas nekad bude i ranije, ali pretežno je to kasnije, tj. od Travnja (Aprila) kad je odličan period za ribolov.
Tad Mrena pred mrijest bude baš aktivna i obožava mesinu, a lovi se dobro sve do početka mrijesta.
Kasnije nakon lovostaja kad uđemo u Ljeto, opet se može loviti dobro, ali tad se pretežno love manje mrene i veći broj riba.
Oni giganti tada pretežno rade baš rano ujutru ili noću.
Slijedeći odličan period za gigante je od Listopada (Oktobra) jer riba osjeti da će ubrzo Zima.
Najbolji periodi su kad vidite rano ujutro prve mrazeve, a ulovi se tada mogu dooobro produžiti sve do u Zimu – ovisno od Godine.
Ako Zima ne dođe prerano, mrena se može aktivno i uspješno loviti veoma dug period.
Ponekad se čak i krajem 11. Mjeseca znalo loviti u full-u.
Crv Goljež je najbolji kad se voda makar malo zamuti.
Mrena poludi za ovim mamcem i po bistroj vodi, ali mi se najbolje pokazao kad je voda blago siva do skroz mutna.
Mutna voda je signal mreni da krene u potragu jer rijeka prirodno nosi hranu koju voli, a ona dočekuje.
Tad je u vodi dosta hrane poput glista, raznih buba itd., ali je npr. ta glista naspram crva golježa smiješna i mrena je olako pušta kad osjeti ovog crva da bi joj mogao biti u ustima kao zalogaj.
Pretpostavljate da je i sama tehnika lova mrene na golježa najbolja dubinskim sistemom (grunt).
Ako lovite olovom na kraju sistema onda koristite nešto teže olovo da vam dobro drži kompletan sistem, a iznad olova na 20-30cm vežite predvez koji je nesto duži od npr. 50-80cm.
Ovako će vam svaki i mali udarac ribe biti prenešen direktno na vrh štapa momentalno, ali budite obavezno pored štapa jer ćete inače ostati bez njega.
Direktan prenos na štap je dobar izbor, ali su i udarci brutalni kad ga mama odvali.
Ako lovite ovakvim sistemima, nije loše imati rolnu (mašinicu) sa aktiviranim bait runner-om ili da dril opustite do granice da se ne odmotava dok sve stoji jer vas inače i mala nepaznja može kostati štapa i role.
Možete montirati na osnovni najlon i klizeće olovo iliti inline olovo.
Ovaj sistem je već klasika u lovu mrene, a dobar je i ako na ciljanom mjesta lova imate neku travu ili lomove.
Inline sistem će se lakše provući kroz lomove ili travu sa ribom od bilo kojeg drugog izbora!
Možete loviti i feeder tehnikom sa hranilicom punjenom hranom što je itekako zanimljiva varijanta.
Ovdje očekujte veći broj riba jer ipak i hrana iz hranilice radi svoje pa se i više ribe aktivira.
Meni se u Ljetnjem periodu odlično pokazala i tehnika lova kotrljanjem.
Sa ovim načinom mozete biti i mobilni, tj. da se polako krećete nizvodno i pretražujete veći dio rijeke, ali zapamtite – uvijek pretražite jedan reon nekoliko puta pa tek onda idite dalje.
Ponekad brz prolaz vaseg crva golježa na udici moze biti tek signal mreni da krene u potragu, a vi ste već završili i otišli niže nakon prvog zabaca te propustili potencijalni griz.
Ostanite na mjestu nekoliko zabačaja i dozvolite da signal kojeg šalje crv nizvodno odradi svoje.
Generalno, isto važi za sve tehnike i pristupe na rijeci, tj. da dozvolite signalu da odradi svoje i aktivira ribu da krene u potragu uzvodno.
Na vama je da izaberete tehniku ribolova i pristup koji vam je naj interesantniji i leži vam.
Ulova će biti sigurno, a pošaljite nam i poneku sliku ulova, podijelite vaša iskustva ili pošaljite samo izvještaj sa ribolova.
Svi mi ribolovci volimo da pročitamo zanimljiv izvještaj – reportažu sa ribolova uz nekoliko fotki (nebitno da li ste lovili na golježa ili ste lovili neku drugu vrstu ribe).
Nemojte biti sebični jer i vi sad čitate mnogo važnije štivo od običnog izvještaja, zar ne? 🙂
Bistro!
Za: ribolov.de
Autor: Boris Ostojić