Zimski ribolov šarana zahtijeva mnogo više od kvalitetnog pribora, dobrog mamca i strpljivog čekanja na potez. Jedan od najvećih izazova tokom hladnih mjeseci jeste pronaći mjesto na kojem se šaran zaista nalazi. Dok se u toplijem dijelu godine češće kreće između različitih dijelova jezera, zimi njegova aktivnost uglavnom opada, a na pojedinim područjima može se zadržavati znatno duže.
Oni koji me duže prate znaju da se već dugi niz godina bavim proizvodnjom ribolovnih mamaca. Upravo zato želim naglasiti nešto što možda ne biste očekivali od nekoga ko se bavi tim poslom: ni najbolji mamac na svijetu neće vam mnogo pomoći ako ga postavite na pogrešno mjesto. Svi smo barem jednom čuli savjete poput: „Zabaci tamo, na tom mjestu se uvijek lovi!“ Međutim, ono što je važilo tokom ljeta ili jeseni ne mora važiti i usred zime.
Naravno, strategija ribolova, izbor mamca, način prezentacije i količina prihrane imaju svoju važnost. O tome sam već detaljnije pisao u članku Sastojci za izradu zimskih mamaca, ali ovoga puta želim skrenuti pažnju na nešto što mnogi ribolovci zanemaruju – pronalaženje ribe. Zato ćemo se posvetiti onome što dolazi prije prvog zabačaja: upoznavanju vode, posmatranju znakova aktivnosti i razumijevanju mjesta na kojima se šaran može zadržavati tokom hladnih mjeseci.
Upoznajte vodu na kojoj namjeravate loviti
Jedna od najvećih prednosti koju ribolovac može imati tokom zime jeste dobro poznavanje vode na kojoj lovi. Ako godinama posjećujete isto jezero, vjerovatno već znate gdje se nalaze dublji dijelovi, potopljene prepreke i prijelazi dubine. Međutim, poznavati raspored jezera nije isto što i znati gdje se riba trenutno nalazi. Upravo zato vrijedi povremeno obići vodu čak i kada ne planirate zabaciti štapove.
Na nepoznatoj vodi situacija je zahtjevnija. Ako imate mogućnost, posjećujte jezero u različito doba dana i pri različitim vremenskim uslovima. Obratite pažnju na zaklonjene uvale, dijelove izložene vjetru i mjesta s kojih možete posmatrati vodu. Ako primijetite aktivnost, zapamtite ili zabilježite mjesto, vrijeme i okolnosti. Jedno viđenje šarana ne mora značiti mnogo, ali ako ga više puta primijetite na istom području, već imate izuzetno koristan trag.
Na rijekama je pristup nešto drugačiji jer, osim dubine i zaklona, treba uzeti u obzir jačinu toka, vodostaj i mjesta na kojima riba može boraviti uz manji utrošak energije. O tome smo detaljnije pisali u članku Kako pronaći zimovnik ribe na rijekama.
Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi koliko nas šaran ponekad može itekako iznenaditi. Naime, u sred najhladnijeg dijela zime na rijeci sam ga primjećivao na mjestima na kojima ga gotovo niko ne bi očekivao: jednom u vodi dubokoj svega metar, drugi put uz sam rub brzaka, neposredno pored jake struje. Posebno mi je ostao u sjećanju ribolov kada sam šarane lovio svega dva metra od obale, u vodi dubokoj tek 60 centimetara.
Šaran iz riječnog ribolova, 11. 11. 2011. Fotografija iz arhive autora.
Ovakva iskustva ne znače da šarana zimi prvenstveno treba tražiti u plićacima ili uz brzu struju. Ona samo pokazuju koliko je pogrešno unaprijed odbaciti mjesto zato što se ne uklapa u naše predstave o zimskom ponašanju ribe i šablonima.
Razumite kako se šaran ponaša tokom zime
Među našim ribolovcima još uvijek se mogu čuti tvrdnje da šaran tokom zime spava, da se „krtoži“, ne kreće i gotovo uopće ne uzima hranu. Takva uvjerenja prenose se godinama, ali ne odgovaraju u potpunosti stvarnom ponašanju ove ribe. Šaran ne provodi zimu u klasičnom zimskom snu – to zapamtite. Padom temperature vode njegov metabolizam se usporava, potreba za hranom smanjuje, a kretanje često postaje ograničenije. Međutim, šaran se i dalje može kretati i hraniti, čak i kada je voda vrlo hladna. Na mnogim vodama duže vrijeme provodi u određenim područjima, ponekad zajedno s drugim šaranima, dok ostali dijelovi jezera mogu djelovati potpuno prazno.
Posebno je važno razumjeti da smanjena aktivnost ne znači potpuni izostanak hranjenja. Šaran može imati kraće periode tokom kojih aktivnije traži hranu. Nekada će to biti tokom dana, nekada u sumrak ili noću, a na pojedinim vodama može se primijetiti određena pravilnost kao nepisano pravilo i da svakodnevno radi kao da je neko navio sat – budilnik. Zato nije dovoljno samo pronaći područje u kojem se zadržava. Korisno je pokušati otkriti i kada se iz njega pokreće.
Ne zaboravite ni da se svaka zima razlikuje. Šaran u plitkom jezeru ne mora se ponašati jednako kao riba u dubokoj šljunkari ili rijeci. Umjesto traženja jednog pravila koje će važiti svugdje, pratite ponašanje ribe na vodi na kojoj namjeravate loviti.
Naučite prepoznavati znakove prisustva šarana
Tokom zimskih mjeseci znakovi prisustva šarana često su mnogo rjeđi nego u toplijem dijelu godine. Ljeti nije neobično vidjeti šarana kako se izbacuje iz vode ili stvara jasno vidljive talase, dok zimi takvi prizori mogu potpuno izostati. Ponekad će njegovo prisustvo otkriti tek nekoliko sitnih mjehurića, jedva primjetan pokret površine ili kratko pojavljivanje dijela tijela iznad vode – proviri.
Kada šaran pretražuje dno u potrazi za prirodnom hranom, može podizati sediment i oslobađati zarobljene mjehuriće plina. U bistroj vodi ponekad se može primijetiti i blago zamućenje nastalo hranjenjem ili pretragom, kretanjem itd.. Ipak, nemojte donositi preuranjene zaključke. Mjehuriće mogu stvarati i druge ribe, a neki nastaju prirodnim oslobađanjem plinova iz mulja. Korisnije je posmatrati ponavlja li se aktivnost – nego na osnovu jednog znaka odmah zaključiti da smo pronašli šarana.
Zimi je voda na mnogim jezerima bistrija, pa se uz povoljno osvjetljenje ponekad mogu uočiti obrisi riba uz potopljeno granje ili rubove trske. Polarizacijske naočale i dvogled mogu biti korisni, ali ni najbolja oprema neće pomoći ako ne odvojimo dovoljno vremena za posmatranje. Ponekad je korisnije petnaest minuta mirno posmatrati jedan dio vode nego sat vremena hodati oko jezera bez pravog obraćanja pažnje. Ne zanemarujte ni osluškivanje vode, naročito tokom sumraka i noći. Ako se zvuk izbacivanja ribe ponavlja iz istog smjera, vrijedi zapamtiti približno mjesto. Nijedan pojedinačni znak nije nepogrešiv, ali više različitih znakova s istog područja može nam pomoći da suzimo potragu.
Ne tražite šarana isključivo u dubokoj vodi
Jedna od najčešćih pretpostavki jeste da se šaran dolaskom zime povlači u najdublje dijelove jezera. Iako takva mjesta mogu biti zanimljiva, pogrešno je vjerovati da se sva riba automatski okuplja na najvećoj dostupnoj dubini. Šaran će se zadržavati tamo gdje mu odgovaraju uslovi, a dubina je samo jedan od faktora.
Na dovoljno dubokim i mirnim jezerima voda pri dnu tokom zime može zadržavati stabilniju temperaturu nego površinski slojevi. Međutim, stvarni raspored temperature zavisi od dubine, vjetra i miješanja vode. Zato nije dovoljno pronaći najdublju tačku na karti i pretpostaviti da je šaran upravo tamo. Ponekad će zanimljiviji biti prijelaz s plićeg na dublji dio, podvodna padina ili plato u blizini veće dubine.
Na manjim i plićim jezerima situacija može biti drugačija. Takve vode brže reaguju na vremenske promjene, a šaran se može zadržavati uz trsku, potopljene prepreke ili u zaklonjenim plićacima. Posebnu pažnju vrijedi posvetiti rubovima podvodnih sprudova i mjestima na kojima se dubina naglo mijenja. Umjesto traženja univerzalne dubine na kojoj se šaran nalazi zimi, mnogo je korisnije razumjeti karakteristike konkretnog jezera. Pouka: najdublje mjesto nije automatski i najbolje mjesto.
Istražite zaklone i karakteristike podvodnog terena
Potopljena stabla, granje, rubovi otoka, pojasevi trske i ostaci vodenog bilja mogu biti vrlo zanimljive zimske lokacije. Međutim, nije svaka prepreka jednako privlačna. Dva potopljena stabla mogu izgledati gotovo identično, a da se uz jedno redovno zadržava riba, dok drugo ostaje prazno.
Sjećam se situacije kada mi je mnogo stariji ribolovac skrenuo pažnju na potopljeni panj uz koji su se šarani redovno zadržavali. Kada sam ga pitao zašto baš tu, odgovorio mi je nešto što mi je tada zvučalo neobično: „Uz to drvo im je toplije. A vidiš onaj drugi panj, svega sedam-osam metara dalje? Tamo ih nećeš vidjeti.“ Tek kasnije, tokom ljeta, odlučio sam zaroniti i detaljnije istražiti tu lokaciju. U blizini panja osjetio sam izrazito hladniju vodu i otkrio podvodni izvor. Ono što je ljeti bilo hladnije od okolne vode, zimi je moglo predstavljati područje sa stabilnijom ili nešto višom temperaturom. Nisam to tada mjerio, ali mi je postalo mnogo jasnije šta mi je stariji ribolovac pokušavao objasniti. Dva mjesta koja s obale izgledaju gotovo jednako ne moraju pružati iste uslove ispod površine.
Posebno su zanimljive prepreke uz promjene dubine, kao i mjesta na kojima tvrdo dno prelazi u mekši sediment. Ipak, ako šarana pronađete među granama, nemojte po svaku cijenu pokušavati zabaciti neposredno uz njega. Ponekad je bolje potražiti čistiji dio dna uz prepreku, gdje postoji manja opasnost od zapetljavanja i gubitka ribe. Cilj nije samo pronaći šarana nego ga i sigurno uloviti.
Pratite vremenske promjene, ali nemojte slijepo pratiti vjetar
Među ribolovcima često se može čuti da treba loviti na obali prema kojoj puše topliji vjetar ili da šaran tokom hladnih dana obavezno traži zaklon od sjeverca. Takvi savjeti ponekad mogu biti korisni, ali ne vrijede na svakoj vodi.
Ovdje želim posebno naglasiti jednu stvar: nemojte miješati informacije o utjecaju vjetra na ponašanje šarana tokom ljeta s onima koje vrijede tokom zime. Isti smjer vjetra ne mora imati isti učinak u različitim godišnjim dobima. Ljeti vjetar može doprinijeti miješanju i rashlađivanju vode, dok zimi, zavisno od temperature zraka i trajanja njegovog djelovanja, može dodatno hladiti površinske slojeve ili naglo mijenjati raspored temperature u jezeru.
Posebnu pažnju vrijedi obratiti na vrijeme koje je prethodilo našem dolasku. Nakon dužeg hladnog perioda nekoliko blažih dana može utjecati na aktivnost šarana, naročito na plićim vodama. Međutim, jedan topao dan ne znači da će se cijelo jezero odmah zagrijati niti da će riba napustiti područje u kojem se prethodno zadržavala.
Važno je razlikovati i temperaturu zraka od temperature vode. Naš osjećaj hladnoće na vjetru nije isto što i temperatura koju šaran osjeća ispod površine. Zato vremensku prognozu koristite kao pomoć u razumijevanju uslova, a ne kao jedini razlog za izbor pozicije. Ako ste na nekom području primijetili pouzdane znakove prisustva šarana, nemojte ga automatski napustiti samo zato što je vjetar promijenio smjer.
Iskoristite sunčane dane i različite periode aktivnosti
Sunčani zimski dani mogu biti dobra prilika za posmatranje šarana. Sunčeva svjetlost može blago zagrijati pliće dijelove jezera, naročito zaklonjene uvale i mjesta s tamnijim dnom. Takve promjene ponekad mogu potaknuti ribu da se pokrene, ali nekoliko sunčanih sati ne znači da će se cijelo jezero zagrijati ili riba pokrenuti.
Iz vlastitog iskustva mogu reći da sam tokom zimskih ribolova u velikom broju slučajeva imao poteze upravo onih dana kada bi vrijeme bilo nešto toplije i sunčanije. Naravno, kada bismo detaljnije analizirali svaki takav ribolov, morali bismo uzeti u obzir konfiguraciju dna, položaj i kretanje ribe, temperaturu vode, mamce i mnoge druge okolnosti.
Ipak, ponekad se zapitam postoji li kod šarana i neki urođeni, instinktivni odgovor na sunčane zimske dane, nešto što ga potakne da se pokrene nakon dužeg hladnog perioda. Ne tvrdim da je tako. Možda je objašnjenje jednostavnije i krije se u malim promjenama temperature vode koje mi ni ne primjećujemo. U svakom slučaju, sunčan zimski dan za mene je dobar razlog da pažljivije posmatram vodu.
Jednako je važno otkriti kada šaran pokazuje najviše aktivnosti. Na nekim vodama to može biti oko podneva, na drugim u sumrak ili tokom noći. Mjesto na kojem se zadržava ne mora biti isto ono na kojem se hrani. Ako više puta primijetite kretanje ribe u približno isto vrijeme, zabilježite taj podatak. Ponekad će vam upravo vrijeme aktivnosti pomoći da bolje razumijete gdje i kad treba zabaciti mamac.
Potražite mjesta bogata prirodnom hranom
Iako šaran tokom zime uglavnom uzima manje hrane, njegova potreba za hranjenjem ne nestaje. Zato vrijedi istražiti mjesta na kojima može pronaći larve insekata, crve, školjke i druge sitne vodene organizme.
Muljevito dno često se neopravdano smatra lošim izborom za zimski ribolov. Međutim, postoji velika razlika između tankog sloja mekanog sedimenta bogatog životom i dubokog mulja u kojem uslovi mogu biti nepovoljni. Zanimljivi mogu biti i prijelazi između tvrdog i mekanog dna, kao i rubovi nekadašnjih pojaseva vodenog bilja.
Posebno vrijedi obratiti pažnju na područja koja su tokom ljeta bila obrasla travom. Čak i kada biljke tokom jeseni odumru, na tim mjestima mogu ostati organizmi kojima se šaran hrani, dok ostaci stabljika i korijenja mogu pružati zaklon. Zavisno od karakteristika vode, pojedina takva područja mogu imati i povoljnije temperaturne uslove.
Međutim, iz vlastitog iskustva znam da takve pozicije mogu biti i potpuno razočaranje. Više puta sam vrlo loše prošao na mjestima gdje se na dnu nalazila velika količina bilja u raspadanju, ali i opalog lišća koje se tokom jeseni nakupilo ispod drveća uz obalu. Ribolovci često razmišljaju o zaklonu i hrani, a zaboravljaju da razgradnja organskog materijala troši i rastvoreni kisik u vodi. Ako je izmjena vode slaba, takvi uslovi mogu postati veoma nepovoljni za šarana.
Zato ostatke vodenog bilja ne treba posmatrati samo kao prednost. Važno je razlikovati područje na kojem još postoji život i prirodna hrana od mjesta na kojem se nakupila velika količina materijala koji intenzivno trune.
Šaran ulovljen na dijelu jezera gdje su na dnu ostali tragovi nekadašnjeg vodenog bilja. Fotografija iz lične arhive autora.
Učite iz prethodnih ulova i vlastitih zapažanja
Jedna od najkorisnijih stvari koje ribolovac može uraditi tokom zime jeste prikupljanje informacija o tome gdje je šaran nedavno viđen ili ulovljen. Ponekad običan razgovor na obali može pružiti trag koji vrijedi istražiti. Naravno, takve informacije treba provjeravati, a ne prihvatati ih kao dokaz da se riba nalazi upravo na mjestu koje nam je neko pokazao.
Kada je riječ o zimskom ribolovu na rijekama, godinama sam koristio jednu pomalo smiješnu, ali često korisnu taktiku. Prišao bih plovkarošima koji na poznatim zimovnicima love škobalja (podusta) i spontano započeo razgovor: „Ima li šta, javlja li se?“ Nakon nekoliko razmijenjenih rečenica uslijedilo bi pitanje koje me zapravo najviše zanimalo: „Je li možda nekome proteklih dana nešto ozbiljno pokidalo najlon ili ste čuli da je negdje ulovljena mrena ili šaran?“
Jednom prilikom upravo me takav razgovor doveo do šarana, ali na mjestu koje u početku nisam ni razmatrao. Ribolovci su mi rekli: „Pa, druže, nema dana da nekome nešto ne potrga. Je li mrena ili šarančić, ne znamo, jer ga ne uspijemo izvaditi.“ Lovili su vrlo osjetljivim priborom, s osnovnim najlonom promjera 0,14 mm i predvezima od svega 0,10 mm. Ipak, učestalost tih kidanja bila mi je dovoljno zanimljiva da narednih nekoliko dana dolazim i pratim šta se događa.
Za to vrijeme i sam sam prisustvovao nekoliko kidanja. Primijetio sam da su ribe nakon uzimanja mamca naglo kretale uzvodno. Samo na osnovu smjera bijega nisam mogao znati o kojoj je vrsti riječ, ali taj detalj potaknuo me da proširim područje pretrage. Do tada sam obilazio svega stotinjak metara uzvodno od plovkaroških pozicija. Tog dana odlučio sam prošetati dalje i, otprilike 300 metara uzvodno, pronašao zanimljivo mjesto s velikim potopljenim stablom.
Prilikom prvog obilaska nisam uspio primijetiti šarana, ali sam se sljedećeg dana vratio. Posmatrajući vodu kroz polarizacijske naočale, uz stablo sam ugledao tamne sjene koje su se polako pomjerile. Tada mi je bilo jasno da sam pronašao ono što sam tražio. Kasnije sam na tom mjestu uspio i uloviti šarana. Nažalost, iz tog vremena nemam fotografiju ulova. Bilo je to doba kada nismo nosili mobitele s kamerama u džepu, ali takve ribolove čovjek teško zaboravlja..
Ne mogu tvrditi da su baš ti šarani bili odgovorni za sva kidanja niti da su se svaki put kretali istom putanjom. Međutim, to iskustvo pokazalo mi je koliko vrijedi povezivati i tuđa zapažanja s vlastitim istraživanjem. Da sam samo poslušao priču i zabacio na mjestu gdje su plovkaroši imali kidanja, možda nikada ne bih otkrio potopljeno stablo uz koje se riba zadržavala, ko zna.
Zato vrijedi voditi barem jednostavne bilješke o vlastitim izlascima na vodu: gdje ste primijetili ribu, kakvo je vrijeme bilo i kada se pojavila aktivnost. S vremenom se mogu otkriti određene pravilnosti, ali ni njih ne treba pretvarati u nepromjenjiva pravila. Prošlogodišnji ulov može biti dobar razlog da ponovo istražite neku poziciju, ali nije garancija da će šaran tamo biti i ove zime!
Znajte kada čekati, a kada promijeniti mjesto
Jedna od najtežih odluka tokom zimskog ribolova jeste procijeniti koliko dugo vrijedi ostati na odabranom mjestu. Neki ribolovci prečesto mijenjaju pozicije čim izostanu potezi, dok drugi uporno čekaju iako nemaju nijedan znak da se šaran nalazi u blizini.
Lično sam možda pomalo neobičan kada je riječ o odustajanju od pozicije, ali nakon toliko godina ribolova znam i zašto. Rijetko ću uopće sjesti na mjesto koje prethodno nisam dobro obišao, ispitao markerom i pokušao procijeniti na osnovu svega što znam o toj vodi. Kada sam već uložio vrijeme u izbor pozicije, imam više razloga da joj pružim priliku.
Naravno, nije svaki ribolov moguće tako pripremiti. Bilo je i kratkih dnevnih izlazaka kada su bolje ili neke izglednije pozicije već bile zauzete, pa sam morao birati između onoga što je ostalo slobodno. Na takvim mjestima ponekad ranije nisam ni lovio niti sam imao priliku detaljnije istražiti dno.
Dešavalo mi se i da nakon par dana čekanja u prazno promijenim poziciju pa da na novom mjestu ubrzo u par sati ulovim šarana. Jednom sam se premjestio na lokaciju koja mi je izgledala obećavajuće, zabacio i za svega sat vremena ulovio tri ribe. Lijep ribolov, nema šta, ali šta sam tada naučio? Ništa posebno – uglavnom samo to da se šaran u tom trenutku nalazio tamo. Mnogo više naučio sam tokom loših ribolova, kada nije bilo poteza i kada sam morao uključiti mozak, preispitati svoje odluke i pokušati razumjeti šta sam zanemario ili uradio kako ne treba.
Početnicima bih zato savjetovao da zimski ribolov šarana počnu na manjim ili srednje velikim jezerima, po mogućnosti komercijalnim vodama na kojima postoji poznata populacija šarana. Na manjoj površini lakše je istražiti različite dijelove jezera, uporediti dubine, pratiti znakove aktivnosti i postepeno razvijati vlastiti osjećaj za pronalaženje ribe. Tu se najbolje uči koliko tokom zime čak i dva metra razlike u položaju mamca mogu biti važna za ulov ili tropu.
Za početak bih se vodio jednostavnom idejom: pokušajte pronaći područje u kojem šaran ima što više onoga što mu tokom zime odgovara, bez potrebe za velikim kretanjem. Volim to slikovito opisati kao njegov mali zimski dom – bunker u kojem se osjeća sigurno, spavaću sobu u kojoj može mirovati i kuhinju u kojoj mu je hrana nadohvat ruke. Naravno, to ne znači da šaran doslovno spava niti da svako jezero ima jedno takvo savršeno mjesto. Ali ta slika može pomoći početnicima da razmišljaju o povezanosti zaklona, sigurnosti, prirodne hrane i uslova u vodi.
Na rijekama je cijela priča često složenija. Struja, promjene vodostaja i mogućnost da se riba kreće između udaljenijih područja dodatno otežavaju potragu. Zato smatram da je manje jezero zahvalnije mjesto za stjecanje prvih iskustava sa zimskim šaranom.
Nemojte mijenjati poziciju samo zato što vam je dosadilo čekati, ali nemojte ni ostajati na njoj iz čistog inata. Ako imate dobre razloge da vjerujete da je šaran tu, strpljenje može biti vaš saveznik. Ako ih nemate, nastavite istraživati.
Zaključak: Šarana zimi prvo pronađite, pa tek onda lovite
Zimski ribolov šarana nije takmičenje u tome ko će duže izdržati na hladnoći niti ko će imati skuplji pribor i bolji mamac. Mnogo je važnije naučiti posmatrati vodu, razumjeti njene karakteristike i prepoznati mjesta na kojima se šaran zaista zadržava. Nekada će to biti duboki dio jezera, nekada potopljeno stablo, a ponekad i plićak koji bismo na prvi pogled potpuno zanemarili.
Nemojte očekivati da ćete nakon jednog izlaska otkriti sve tajne neke vode. Obiđite je više puta, razgovarajte s drugim ribolovcima, provjeravajte informacije koje dobijete i ne odbacujte vlastita zapažanja samo zato što se ne uklapaju u ono što ste negdje pročitali. Posebno nemojte zaboraviti da se mnogo toga može naučiti i tokom ribolova bez ijednog poteza.
Ako bih iz svih ovih godina provedenih na vodi morao izdvojiti samo jedan savjet, bio bi vrlo jednostavan: prije nego što počnete razmišljati o mamcima, prihrani i montažama, potrudite se pronaći šarana. Jer npr. najbolji mamac na svijetu ne vrijedi mnogo ako ga riba nikada ne pronađe.
Za: ribolov.de
Autor: Boris Ostojić
