Da bi ste uspjesno lovili velike i lukave ribe pozeljno je da sto vise znate o njihovoj biologiji, a saran i amur su pravi eksperti kad je u pitanju zavaravanje ribolovca..
 |
| Podvodni snimak |
Jedan od glavnih trikova poznatih i uspjesnih sarandzija je poznavanje njihovog plijena, tj. suzivot sa ribama kako bi sto bolje upoznali njihove zivotne navike.
Mnogi su se zapitali kako to saran zivi, kada se, kako i cime hrani, zasto je danas raspolozen za jelo, a juce nije bio itd..
Ova oblast je jako velika i opsirna, a i danas dan neke stvari nisu razjasnjene, ali ono sto se zna, sasvim je dovoljno za nas ribolovce.
Mislim, nebi bilo lose znati i vise, ali o tom potom.
Danas cemo da obradimo jedno od zanimljivijih poglavlja, a to je: Kako se sarani i amuri hrane.
Sva saznanja na ovu temu su dobijena dugotrajnim posmatranjem riba u njihovoj prirodnoj okolini i posmatranjem – istrazivanjem u vjestackim uslovima poznatijim kao akvarijumi.
Ja licno imam veliku kolekciju sto ribolovackih sto naucnih video snimaka sarana i amura u prirodnoj i vjestackoj okolini.
Naravno, snimci su radjeni pod vodom kako bi se sto bolje prikazalo ponasanje riba u razlicitim uslovima.
Podvodni snimci su velika pomoc svakom ribolovcu kako bi se uvjerio da ima posla sa izuzetno pametnim ribama.
Vazno je napomenuti da saran ima naj razvijeniji mozak od svih ciprinidnih vrsta i kao takav ima neke osobine kao i covjek, do duse ne sve jer on zivi po instinktu, ali memorija pamcenja itd. je na zavidnom nivou, ali o tome cemo u jednom od narednih clanaka.
Glavna dva nacina hranjena su usisavanjem i uzimanje ustima.
Usisanje:
Ovaj nacin uzimanja hrane je skoro svima poznat i uobicajen kod sarana.
Riba zatvara usta i ispusta vodu kroz skrge, zatim stvara pod pritisak u usnoj supljini.
Pomocu tog pod pritiska, po njenoj procjeni usisava mamce i sa razdaljina od par centimetara, a brzina usisavanja je 0,6 metara po sekundi.
Kad usisa neku hranu, jezikom i nepcetom fiksira, a onda je ako je to potrebno dodatno ispere vodom.
Receptori za okus koji se nalaze u usnama, brcicima, skrgama i usnoj supljini provjeravaju da li se radi o hrani ili necemu drugom.
Ako je odgovor pozitivan, tad hrana ide dalje u zdrijelo gdje se, ako je to potrebno usitnjava zubima, tj. zdrijelnim kutnjacima i putuje dalje u crijeva.
Saran nema zeludac kao neke grabljivice pa mu iz tog razloga hrana brzo prolazi probavnim sistemom.
Ako navedena materija nije prepoznata kao hrana, saran je automatski izbacuje iz usta.
Saran je po prirodi jako radoznala riba, a kad se hrani on stalno nesto ispituje i usisava kako u jezeru tako i u rijeci.
Ribe gdje ribolov nije jako ucestal, bas ovim nacinom se i hrane te imaju potpuno povjerene u hranu.
Uzimanje hrane ustima:
Ovo je takodje njegov prirodni nacin hranjena kad skida skoljke, puzeve, ruje za glistama i drugim potencijalnim zalogajima.
Riba dolazi do hrane, prislanja usta i lagano uvlaci u usta te guta, ako se radi o hrani.
Saran npr. trazi hranu, ruje po mulju, ustima formira nesto poput usisivaca i kombinacijom ove dvije tehnike (Usisavanje i uzimanje ustima) odvaljuje komade zemlje, mulja, gline itd..
Kasnije tu materiju ustima fiksira detektuje i prociscava, a ostalo znate..
Ponekad iz svojih usta upute jak mlaz vode prema dnu i tako dizu razne cestice iz kojih lagano usisaju potencijalnu hranu.
Saran ima zube!
Ne samo saran nego i vecina ciprinidnih riba ima zube, a kod sarana su veoma jaki.
Dovoljno je reci da krupniji saran ima stisak zubima kao i covjek, a vece jednike i jaci.
Saran ima dvije vilice sa po pet zuba i ploce za zvakanje koje se nalaze iznad zubala.
 |
| Zubi od sarana |
Pokreti su naj slicnijim onima kao kod krave i drobe sve sto je tvrdo, a onda ih natapaju enzimima koji se proizvode iz zlijezda koje su rasporedjene po mekom tkivu oko zubala.
Ovim sistemom saran lomi i veoma tvrde materijale poput skoljki, okolopa od raka, kucice od puzeva, tvrde insekte, suve zitarice itd..
Ovako ustinjena hrana natopljena enzimima ide direktno u crijevo jer kako smo gore naveli, sargo nema zeludac.
Ponekad vam se sigurno desilo da pecate sarane ili amure, a izvucete sisteme bez predveza!?
Ovo se moze desiti kad riba halapljivo uzme mamac i posalje ga na zdrijelne zube koji ce prerezati svaki predvez, a slomiti ili ispraviti i naj jace udice.
Ovo je takodje jedan od razloga zasto koristiti elektricne indikatore trzaja da bi na vrijeme kontrirali, a ne pustili ribi da proguta mamac i tako vjerovatno ostali bez nje i predveza.
Riba je kao i covjek, tj. postoje povjerljive i ne povjerljive ribe po prirodi, a ako se na to nadoda zivotno iskustvo onda imamo jednog veoma lukavog protivnika.
Postoje nevine i iskusne ribe.
Nevine su one koje se nikad nisu susrele sa udicom ili samo par puta u zivotu.
Iskusne su one koje koje dugi niz godina zive u vodi gdje se ucestalo lovi, a to ne mora znaciti i da su cesto kacene vec jednostavno takav saran vrlo dobro zna sta je mamac sa udicom i uopste ga nije lako uloviti.
Upravo je ovo dokaz da se u inostranstvu gdje ima mnostvo ribe izuzetno tesko upecati kapitalca.
Mnoge kolege kako meni, a vjerovatno i vama govore neke recenice tipa: ma lako ga je tamo uloviti kad ga ima, ili ma ima ga sila, ajd ga upecaj kod nas.
Tu grdno grijese, a onaj ko ga kod nas nemoze uloviti u inostranstvu samo moze sanjati o saranu!
Komercijalne vode u inostranstvu su prepune ribolovaca i svakakvih mamaca, a riba u svom zivotu kacena i po nekoliko desetina puta, a kao takva je pravi maher i ne uzima skoro nikako mamce vec ribolovac mora biti nevjerovatno iskusan i uporan kako bi je upecao.
Na nasim vodama je jedini problem pronaci poziciju i pravilno pristupiti pripremanju mjesta, a sve ostalo je rutina.
Iznad vidimo snimak nevinog i ne iskusnog sarana kako izlazi iz vode za hranom.
Pronalazak pozicije nije samo da pronadjete lijepo ili zavuceno mjesto, vec da pronadjete mjesto koje pod vodom odgovara ribama i gdje ce se hraniti, a to je velika skola.
Nekad i par metara moze da utice na ucinak, no vratimo se temi. Nevina riba uzima mamac sa velikim povjerenjem i odma ga guta.
Ako je prezentacija dobra, male su sanse da riba izbjegne varku.
Druga varijanta kod iskusnih riba je da su imale iskustvo ili vremenom naucile razlikovati slobodan od mamca na sistemu.
Ako imalo posumnjaju okrenuce se i zaobici ga u sirokom luku.
Medjutim, ako je mamac zanimljiv iako sumnjaju u njega, tad ce da ga uzmu pazljivo ustima (Bez gutanja) i krenu sa njim sto je jako poznata situacija i ujedno nezgodna 🙂
Trzaj na stapu ili pistanje indikatora, kontra!! Ali ribe nema?
Ako vam se ova situacija ponovi dva ili vise puta (a prezentacija i sistem je savrsen), znajte da su vas ribe provalile i da nemaju povjerenje u vas mamac.
Mnogi podvodni snimci dokazuju iskustvo i lukavost ovih riba.
Iznad vidimo sarane u akvarijumu.
Nisu samo amuri veliki prevaranti, sarani znaju biti jos gori.
Iskusni sarani nekad uzmu i duboko mamac te ga ispljunu bez kacenja, toliko su usavrsili tehniku uzimanja i ispljuvavanja da je to nevjerovatno.
Na nekim snimcima se vidi kako sve zivo pojede oko perfektne prezentacije i sistema, a njega zaobidje kao da ga ne vidi.
Vrlo dobro ga vidi i osjeca, ali zna da je prevara u pitanju (ima mnogo razloga zasto je to tako).
Kad bih sad navodio potencijalne greske, morao bih pisati do sutra, ali nakanicu se u jednom od buducih clanaka za ribolovacki.blogspot.com
Riba moze da ispituje mamac repom, skrgama, stomakom itd..
Upravo je to razlog krampanja, tj. kacenja za te dijelove.
Sarani nekad dodju na hraniliste i bukvalno lupaju repom po hrani da bi je sto bolje provjerili i osjetili njen kvalitet.
Isto to cine i druge vrste riba, ali sarani i amuri su pravi eksperti.
Ako je ulovljeni saran zakacen u ustima duboko gore, dole ili sa strane, vjerovatno se radi o neopreznoj ribi ili dobro pripremljenom mjestu.
Ako je udica zabodena s polja usta, u samu usnu, oko brcica itd.. onda se radi o ribi koja je sumnjala u vas mamac, ali je prezentacija bila dobra pa se upecala.
Ako je udica sa strane blizu usta tad je riba sa sigurnoscu uzela mamac i krenula.
Ako je plitko u gornjoj usni, tad je vjerovatno riba pokusala da ispljune mamac.
Ulov i kacenje za skrge, peraje, trbuh itd. odaje vrlo nepovjerljivu ribu koja je procitala ribolovca, ali se nesrecom zakacio i takvo mjesto treba napustiti ili ga ostaviti da se odmori od ribolova.
Sve ovo navedeno ne mora da znaci, ali to su samo neka od poznatih iskustava sa vode koja bi trebao da pamti svaki ribolovac i prisjeca se kad bude u slicnoj situaciji kako bi razrijesio misteriju uzimanja.
Stalnim boravcima na vodi, i stecenim iskustvom cete moci vrlo dobro da procijenite i slozite neke kockice kako bi postigli sto bolji ulov.
Sve ove male sitnice uz neke druge stvari znace mnogo i nekad su presudne za osmjeh na licu.
Bistro.
Za ribolovacki.blogspot.com
Autor: Ostojic Boris
