Nisam nikakav ribolovac. Cak niti ribu jedem cesto. Volim pojesti riblji paprikaš, neke ribe koje se uspiju nabaviti na tržnici, pretežno morske, rijecne kada i ako uspijem nabaviti i tu završava sva prica o ribama što se mene tice..
Vise volim slaninicu, cvarke, kulen i njegovu seku, švarglin ….
Volim i ici u prirodu i bivakovati u njoj.
Volim kada voda protice pored mjesta gdje se nalazim, ali volim i ploviti vodom…
Ploviti u tišini, bez buke motora, ploviti lagano veslajuci, ploviti i “razgovarati” sa rijekom, osluškivati njene price, njen žubor, povremeno pracikanje riba u vodi, mirisati mirise koji vladaju na rijekama.
Pored takvih potoka je i zrak drugaciji, nekako oštriji, prodorniji, natopljen mirisima crnogoricnih šuma, sa izrazitim jakim mirisima planinskoga, mirišljavog cvijeca jarkih boja.
i sam pogled na rijecni tok takvih malenih, živahnih, brzih potocica odmara živce, puni “životne baterije”, rasterecuje nas od nagomilanih briga, obaveza, problema, neugodnih ljudi i razgovora sa njima..
dok citate ovaj tekst, prošecite i vi koritom jednoga takvoga potocica. Ugasite cigaretu (ako ste pušac) i nemojte je zapaliti barem dok ovo pregledavate, meni za dušu. Zamislite sebe u ulozi šetaca i opustite se..
a kada si odmorite oci otvorite si jednu pivcu i onako sa guštom, iz meraka polagano je ispijajte uživajuci u njenom okusu, njenoj hladnoci , ali nemojte cigaretu još zapaliti dok god ne popijete cijelu pivcu..
Ako vas bude zanimalo gdje sam vas to vodio nastavite dalje do kraja, a kada to sve pregledate, ostavite cigarete kod kuce i prošecite se malo vani da udahnete svježi zrak. Trebati ce vam poslije ove virtualne šetnje koritom potocica malenog..
Imali ista ljepse?
Autor: Olimp
