Ribolov i druzenje prepun raznih desavanja od poznatog fudbalera, svecenika, proizvodjaca saranskih mamaca itd.. Nezaboravno..
Ove godine nisam jos otpecao ni jedan dan na „mom“ jezeru i odlucih se pocetkom svibnja da izadjem dva tri dana.
Buduci da sam morao raditi u subotu do podne mislio sam negdje poslije podne ili navecer izaci kad se kuci pokupe oni sto love pastrve.
Iako ja imam „ svoje“ mjesto i vecina saranasa to postuje oni koji love pastrve znaju mi nekad sjesti na poziciju.
Dakle mislio sam u miru otici na jezero ali poziv u petak pred kraj radnog vremena dao je naslutiti da nece biti sve kako sam planirao.
Nazvao me Klose koji je dosao na pregled kod doktora u München da li bi mogao vec navecer izaci na vodu.
On naime ima let ujutro u 6h za Rim i mogao bi provesti nekoliko sati na vodi.
Brzo razgovaram sa sefom da mi da subotu slobodno i nakon toga u mesnicu jer mi treba sad malo vise hrane.
Miro ce doci s njegovim prijateljem koji mu radi tattoo. U 15h sam bio na poziciji i sve postavio.
Saznajem od prisutnih na vodi da riba ne radi vec od srijede a ja sam zadnji put prihranio u utorak.
Nije bas obecavajuce ali sta je tu je. U 18h dolazi Miro i njegov prijatelj Marcus. Pomaze mi razvuci sisteme das to prije budemo gotovi.
Buduci da se nismo vidjeli od jesenas malo razgovora o svemu i svacemu ocekujuci griz. Koji nikako da dodje.
Upalili smo i rostilj , malo popili I skrenuli temu na tattoo. Naime Marcus je stvarno umjetnik i nisam do sada video takvih radova.
Porazgovarali smo malo i o saranskim motivima i pokazao sam mu neke uradke clanova foruma. Ako se odlucim ikad da napravim nesto cekat cu ga iako je sad vec rezerviran za slijedece dvije godine.
Vrijeme prolazi ali sarani nikako da se jave .
Miro i nije razocaran jer zna kako je u ribolovu ali marcus jeste. Nije nikad do sada video moderni saranolov I htio je vidjeti i ulov. Medjutim kad nece onda nece.
Negdje oko ponoci Marcus je morao poci i Miro ce ga odvesti kuci.
Zbog jutarnjeg leta nema vremena da se vrati I pozdravljamo se do slijedeceg puta.
Obecavam i Marcusu da ce slijedeci put biti bolje.
Nakon njihovog odlaska uvlacim se u sator . Prvi griz dobijam u pola tri. Nisam ni sumnjao da ce doci prije ili kasnije ali mi je ipak zao sto Miro nije tu.
Brzo vracam sarana u vodu i zavlacim se u vrecu.
Jutarnje sunce me budi i dizem se da doruckujem. Nisam sve ni postavio na stol a moj mobitel zvoni.
Ukrainski svecenik Wolodimir iz Münchena koji se od nedavno poceo baviti saranolovom me pita da li bi mogao doci poslije podne i ostati nocu sa mnom.
Stvarno je dobar covjek i naravno da ga ne mogu odbiti.
U podne dobivam jos jedan griz i odlucujem se ponovno prihraniti iz camca.
Wolodomir dolazi i pomazem mu postaviti sator. Nije dugo trajalo i imam griz.
Kazem Wolodimiru da ide na stap. Lijep vretenac od 5-6 kg.
Poslikao sam ga i objasnjavam mu par sitnica oko vracanja sarana u jezero. Ipak je pocetnik.
Otkriva mi da mu je to upravo bio njegov novi PB. Cestitam mu i obecavam da ce brzo podici svoj PB.
Osmijeh na njegovom licu od uha do uha.
Mislim se ,kako se covjek moze radovati i malim stvarima istovremeno se pitajuci da li ce i za par godina biti sretan s manjim saranima.
Nadam se da hoce.
Noc pada i Wolodimir izvlaci meso iz torbe za rostilj.
Nisam bas odusevljen je sam sinoc rostiljao ali ne mogu nista reci.
Nakon vecere ja se odlucim povuci u sator a Wolodimir zeli ostati jos neko vrijeme uz vatru.
Oko ponoci slijedi griz i vicem Wolodimiru da trci na stap. Covjek je vec kod stapa. Malo pospan a vise uzbudjen radi par gresaka kod drila.
Upozoravam ga da ne smije izgubiti kontakt s ribom. Ipak malo malo zaboravi “pumpati” i s rolom izvlaci sarana.
Stap je cesce u vodoravnom polozaju nego u uspravnom. Objasnjavam mu da ce stap sve odraditi i da se ne boji “pumpati”. Pogledavam u nebo ocekujuci naklonost svevisnjeg za „njegova“ covjeka.
Ulaskom sarana u meredov laknulo mi je.
Wolodimir je upravo popravio svoj PB za kilogram.
Ponovo osmijeh od uha do uha.
Mislio sam da je saran i malo veci kako se borio ali velicina zadnje peraje sve objasnjava.
Povlacim se u sator do jutra.
Nakon dorucka Wolodimir mora ici i ja nakon prihrane se zelim malo odmoriti.
Medjutim zastrasujuci sound harleya daje naslutiti da ce biti drugacije.
Rus Vladimir kojeg neki znaju i s hrvatskih voda je tu. Ubrzo stize i hrvat Ivan na Triumphu.
Saznali su da sam na jezeru i odlucili su me posjetiti.
Nakon kraceg razgovora izrazavaju zelju da rostiljaju buduci da su vidjeli rostilj.
Ostajem bez rijeci. Uzimaju moj auto i odlaze u kupovinu.
Kad su se vratili izvlacim se da moram razvuci montaze a oni neka se brinu oko rostilja.
Ja ga ne mogu vise vidjeti. Nije proslo ni par minuta nakon razvlacenja i slijedi griz na lijevi stap.
Nudim ih da drilaju i Vladimir rado prihvaca.
Lijepi ljuskas je ubrzo na mati.
Nakon rostilja decki odlaze. Ostajem li to sam ?
Naravno da ne. Poziv na mob od prijatelja Gogija koji mi kaze da je na jezero dosao Boris poznat na forumu kao Masterbih.
Pozivam ga da se upoznamo.
Odavno sam se htio s njim upoznati, ali igrom slucaja nije bilo prilike do sada.
Dogovaramo se da dodje sutra malo da zajedno odlovimo.
Nakon njegova odlaska pojavljuje se ponovno Wolodimir koji zeli ostati do ponoci.
Nakon vecernje mise pobjegao je ponovno u ribolov.
Izgleda dag a je uhvatila saranska groznica. Ponovni dolazak mu se isplatio. Ljuskas ne velik ali ipak lijep.
Moram ga ipak poslikati za uspomenu.
Samo sto je Wolodimir otisao imam griz.
Slikam ga za arhivu i lijezem.
Novi dan, lijep i suncan.
Doruckujem ocekujuci Borisa.
Vec mi se mnoze pitanja u glavi od kojih cu vecinu zaboraviti kad bude trebalo.
Decko je naime stvarno dobro potkovan.
Ne samo sto ima vlastitu proizvodnju boila koje izvozi u nekoliko zemalja nego sto je i zastupnik Rod Hutchinsona, a srece i poznate saranase.
Dok razgovaramo postavlja svoje mamce.
Ne zapitkujem ga previse o njegovim proizvodima ostavljajuci to za neku drugu priliku vec svodimo temu na taktiku u dubljim i hladnijim jezerima,kao sto je i ovo.
Lovimo naime negdje na 8-9m dubine.
Naravno da se doticemo i etricnih ulja od RH i kako ih primjeniti u kojim kombinacijama odnosno boravku ribe u medjuslojevima.
Nije trebalo dugo da dobije prvi griz.
Smiren dril i riba je na mati.
Lijep spigl.
Nakon ponovnog razvlacenja vracamo se razgovoru o saranolovu.
U jednom trenutku Boris kaze da bi mogli i nesto pojesti . Izvlaci meso za rostilj. Pomislih , zar ponovno rostilj.
Boris mi objasnjava da je zbog recepata za ove pljeskavice otisao cak do Leskovca gdje je i najpoznatija „skola“ rostilja na Balkanu.
Stvarno je opicen.
Pitam ga zar nije mogao zatraziti samo recepte.
Odgovara da je htio nauciti od majstora uzivo, a ne s interneta.
Dok razgovaramo nailazi decko porijeklom iz Siska, Sajo.
Covjek koji uvijek rostilja kad je nekakv susret ribica i naravno da mu uvaljujemo pljeskavice da se mi mozemo posvetiti razgovoru.
Obecavamo mu griz za njegov trud.
Obecanje je obecanje i treba ga ispuniti.
Sajo s ulovom.
Pljeskavice su stvarno bile posebne I molim Borisa da jednom dodje do mene I pokaze mi odnosno mojoj supruzi kako se spremaju.
Da otkrijem, samo da su bile umotane u sunku I da su bile pikantne ali ne preljute.
Za kraj Boris dobiva jos jednu ribu.
Nakon svega se oprastamo i dogovaramo da se ubrzo sretnemo.
Odlazim sit i umoran u sator.
U jutro me budi signalizator.
Hvatam nakon malo duze borbe lijepog sarana.
Odlucujem se poslikati s njim.
Podne se blizi i vrijeme je spremanju.
Sta da kazem na kraju.
Nekad ribolov mora prerasti u druzenje.
Meni je bilo lijepo jer sam stvarno imao ugodno drustvo.
Bit ce uskoro ribolova gdje cu i po par dana biti sam. Mozda nesto napisem i o tome jednom. Sta reci na kraju o ulovima.
Nisu to prveliki sarani jer ih na mom jezeru i nema bas.
Mislim da bi onda ova prica I previse licila na slicne u kojima se pojavljuje hrpa veliki sarana.
U ovoj prici su bili moji prijatelji u prvom planu. Radovali smo se svakom saranu. Jos o mamcima nesto.
Boris je lovio na njegove a ja sam lovio na zeleno i pink.
Vlastite izrade.
Salim se, ali zelim ostaviti temu o lovu u hladnijoj i dubljoj vodi za neku drugu priliku.
Do tada svima zelim zategnute strune.
Za: ribolovacki.blogspot.com
Autor: Dule