Kao ljubitelj mušičarenja koje za mene predstavlja ne samo način rekreacije ili sporta već mogao bih slobodno reći čini i jedan veliki dio moga identiteta, posjetio sam ovogodišnji sajam željan noviteta, znanja i naravno susreta sa mnogobrojnim istomišljenicima i zaljubljenicima ovog vida sportskog ili kako ga neki preferiraju nazivati “rekreacionog” načina ribolova..
Sajam mušičarske opreme koji je u Švedskoj već odavno prerastao u tradiciju, i ove je godine imao svoj prostor i vrijeme u Štokholmu.
Moja iščekivanja prije sajma nisu bila baš velika jer sam dobio informaciju o tome da će mnogi značajni predstavnici i proizvođači u suštini bojkotovati ovaj sajam kako bi umjesto na njega išli na sajam sportskog ribolova u Jönköpingu početkom aprila.
Moje lično skromno mišljenje je da je riječ o “izdaji” jer iskreno mislim da ne bi škodilo da se sajam održi i podrži i u Štokholmu kao i u Jönköpingu…
Posjetioci su u svakom pogledu bili prisutni, a odsustvo zastupnika onih koji nam svakodnevno žele prodati svoje proizvode govori koji ciljevi njih u stvari vode…
Zarada, braćo i samo zarada… mi smo im, na žalost, najmanje bitan objekat… i to im se ne treba zaboraviti!
Da razjasnim malo moju reakciju u ovom pitanju spomenuću strategiju jednog od največih prodavača mušičarske opreme u južnoj Švedskoj, koji je na svojoj internet stranici dao obavijest kako im je želja da se u Švedskoj održava samo jedan sajam koji je zajednički za sve vidove sportskog ribolova.
Naravno, ne bih imao ništa protiv ovog argumenta da ista firma nije samo pet dana prije objave ove vijesti imala svoj vlastiti “mini-sajam” u jednoj lokalnoj biblioteci…
Ne znam kako vi gledate na to, ali u mom slučaju je to malo previše duplog morala za moje mušičave uši… Oprostite na mojoj čangrizavosti, ali takav sam kada mi smeta neistina i “skrivena strast”…
No, pustimo “izdajnike” kraju i okrenimo se onima koji su ove godine osvjetlali svoj obraz…
Na prvom mjestu bih spomenuo firmu koja već 20 godina gradi svoj renome – SAMEO.
Sameo je ove godine bio jedan od malobrojnih ali nikako i beznačajnih proizvođača koji je obezbijedio prezentaciju svojih proizvoda. naravno, poštujući njihovu savjesnu odluku da prisustvuju sajmu odlučio sam posvetiti vrijeme njihovim stapovima i probati “arsenal”…
Počeo sam sa stapom koji bi meni najviše odgovarao – Sameo Classic #8 (9.6 ft). Uslovi u kojima ja najviše pecam su vjetroviti i vrste koje su prisutne su pretežno morska pastrmka i štuka, podudaraju se idealno sa ovom Sameovom “teškom artiljerijom”.
Prvo što sam primjetio je da su štap i šnjura fantastično izbalansirani.
Saznao sam da je u pitanju njihova “Viper” intermediate šnjura klase #8. Štap je za razliku od mnogih drugih štapova u višim klasama veoma savitljiv i “mekan”, što mu daje fleksibilnost i pojačava osjećaj pri zabacivanju i borbi sa ribom.
Mišljenja sam da bi se ovaj štap u kombinaciji sa Viper šnjurom pokazao idealno na vjetrovitim obalama južne Švedske i vjerujem da će se uskoro pojaviti u mojoj kolekciji.
Naravno ne treba ni reći da je bazen za testiranje štapova bio više nego kratak za ovaj stroj..
Sljedeći štap koji sam testirao je bio “sušta suprotnost” ali samo u vidu klase i veličine:
Classic Complete #3… Štap(ić) od tri dijela, dužine7,9′, i Python šnjurom bi zasigurno mogao zamijeniti mnoge slične štapove u znatno “skupljoj” izradi.
Odmah moram naravno podvući da ja nisam (na žalost) vičan lakšim mušičarskim štapovima zbog sredine u kojoj lovim, ali sigurno vam se desilo da ste nekada naišli na opremu koja “ispravlja vaše greške”…
Takav osjećaj sam imao i ja sa ovim štapom!
U šali smo markirali par pozicija u bazenu i ja sam pokušavao da idealno prezentiram muhu držeći štap sa kažiprstom prema gore (meni ne baš uobičajena tehnika) i vjerujte da sam se iznenadio preciznošću…
Crvenih obraza i iskreno govoreći izgledalo je kao da igram videoigricu u koju sam prethodno ukucao “cheats” odnosno sistem po kojem igrica sama rješava probleme…
Štap je bio nepogrješiv, a ja sam ga samo držao i bio duboko skoncentrisan na cilj…
Da ne bih prešao granicu normale završavam riječima da skidam kapu sa glave Sameovim proizvodima i nadam se da će ovaj brend u skoro vrijeme dobiti svoje zasluženo mjesto na piedestalu slave..
—————————-
Momenat koji je ove godine imao znatno više pažnje nego inace je bila “Ulica vezača muha BB”…
Ove godine sam se osjećao ponosnije nego ikada kada su me na u prvim redovima najtežeg fronta ove branše dočekala dva imena junaka naših meridijana: Ibrahima Mešinovića i Igora (i Nadice) Stančev.
Igor i Nadica Stančev su prezentirali fantastične kreacije muha koje su izazvale ne samo divljenje i strast kod mnogih posjetioca već i zavist kod susjednih profesionalnih vezača muha.
Lično sam imao priliku čuti šveđanina Ulf Hagströma i norvežanina Ole Skaar kako diskutuju Igorov rad i komentarišu kako je nevjerovatno da je Igor u mogućnosti dati “život” muhama sa jednostavnim materijalima koje koristi.
Riječi te dvojice vrhunskih majstora vezanja govore mnogo o uspješnosti i umjetnosti kojom su Igor i Nadica obogatili ovogodišnji sajam.
Iz poštovanja prema radu i trudu Igora i Nadice neću postaviti slike svih njihovih kreacija koje su prezentirali na sajmu, ali vam zaista mogu garantovati da je riječ o strahovito profinjenim radovima koji zaslužuju da se nađu u našim najekskluzivnijim kutijama za muhe.
Drugi, ali i u svemu drugom i PRVI vezač muha kojeg želim da predstavim je Ibrahim Mešinović.
Kao i prošle godine Ibrahim je i ovaj put na sajmu potvrdio svoj status u svijetu mušičarenja.
Predstavio je svoje kreacije koje su kod posjetioca izazvale divljenje i znatiželju.
Ibrahim je jedan od rijetkih umjetnika vezanja muha koji uspijeva da nađe sklad i spoj između raznih vidova sportskog ribolova.
Meni lično je najviše privukla pažnju njegova ideja kombinovanja “voblera i muhe”.
Takođe je prezentirao i neke sasvim nove materijale za pravljenje realističnih imitacija kao što su imitacije nimfi, skakavaca, rakova i morskog crva.
Bez obzira na to što sam sa Ibrahimom uspostavio ugodan i prijateljski kontakt želio bih potencirati činjenicu da je baš on bio učesnik koji je ove godine prezentovao najviše novih i zanimljivih tehnika vezanja muha.
Na žalost vremena za razgovor i druženje sa Ibrahimom je bilo isuviše malo jer je njegov štand bio naprosto zatrpan zainteresovanim posjetiocima sajma.
Od ostalih vezača muha tu su bili i Nestor Dupo, sa svojim fantastičnim kreacijama muha za lososa i morsku pastrmku..
Leif Ehnström, kreator “svakodnevnih” mušica koji je uvijek raspoložen da sve svoje znanje prenese onome koga zanima, divan čovjek koji nijedno pitanje ne ostavlja neodgovorenim..
Anders Ståhl, koji je prezentirao svoje kreacije klasičnih muha za lososa..
Simon Graham, sa svojim fantastičnim kreacijama strimera za štuku..
Naravno, sajam je bio praćen i mnogim predavanjima i casting-egzibicijama… ali na žalost u znatno manjoj mjeri nego prosle godine..
Naravno uvijek postoji neko ko je vrijedan “hiljadu riječi slave”, ovaj put je po mome mišljenju to bio jedan umjetnik koji je jedini od svih prisutnih odudarao time što nije zagriženi mušičar, ali je ipak čovjek vrijedan slave i hvale –
Klasse Elevall, čovjek koji je u stanju da od komada stiropora stvori realističan trofej vašeg ulova…
Kako mi je sam saopštio, dovoljno je da mu se donese slika trofeja uz pozadinu pomoću koje je moguće da se prepozna veličina ribe i on će stvoriti trofej koji će izgledom i funkcijom biti znatno bolji nego klasične preparacije riba.
Nadam se da će ovaj način rada zaživjeti i u našim krajevima te možda potaći razvoj Catch & Release načina ribolova.
Iako ovogodišnji sajam nije u svom sadržaju imao ni 1/3 od uobičajene ponude, moram reći da sam zadovoljan onim što sam vidio i doživjeo na njemu.
Rijetki ali ipak PRISUTNI predstavnici su obavili jedan izvrstan posao ne obazirući se na poteškoće koje je pružala okolina…
Naravno, mnogo bolje bi bilo da nije došlo do bespotrebnog bojkota nekih ranijih učesnika, ali šta je tu je… Svi trebamo razmišljati iz svojih potreba, mi kao kupci, a proizvođači kao osnova tržišta…
Ja lično namjeravam okrenuti leđa onima koji misle da je sajam jednostavno jedna od mogućnosti bogaćenja i iskorištavanja a ne mogućnost susreta sa kupcem i razmjene mišljenja i iskustava kako bi i jedni i drugi dostigli satisfakciju.Kao što rekoh, mušičarenje nije samo posjedovanje opreme – lijepe, skupe, itd….itd… to je vid identiteta…
A taj identitet se jednim dijelom “gradi” uzajamnim poštovanjem i povjerenjem.
Proizvođač koji ne poštuje tu osnovu, i koji misli da je sve čime se bavi samo izvor zarade ne treba da očekuje našu pažnju.
To je naravno moje lično mišljenje, vi odlučite sami kako ćete se odnositi prema sličnim istupima!
Nadam se da sam vam uspio prenijeti atmosferu sa sajma mušičarenja u Štokholmu 2011-te, i žalim ako sam priču malo previše obojio nekim ličnim stavovima…
Lista izlagaca na sajmu:
A.K Best
Allt om Flugfiske
Anders Ståhl
Arctic Heli
Bokförlaget Settern AB
Borrsjöån & Lungsjöån
Desiré Orre
Erik Orre
Fiske på djupt vatten med William och Peter
Fjällorna
Flugfiske i Norden
Flugfiskebio
Flugfiskeskola
Forshagaakademin
Henk Veerhar
Henrik Juhl Petersen
HS Import AB
Huntyard & Berras
Ibrahim Mesinovic
Igor Stancev
Joel
Johan Klingberg
Json Sweden AB
Kallax Flyg
L2DM Konsult
Leif Ehnström
Mick Hall
Miekak
Milling Production
Mountain Media
MSX Fly Fishing
Naturbruksgymnasiet Älvdalen
Nestor Dupo
Niclas Runarsson
Nordic Footprints AB
Ole Kristian Skaar
Peter Scheffler
Roy Christie
Sameo
Simon Graham
Sporting
Stjärnås Sportfiske AB
Stockholms Flugfiskecenter
Stream Sia
Svensk Fiskefilm
Tiveden flyfish
TYFON Fly reels
Ulf Hagström
Älgsjöns Äventyr
Älvdalens Turistbyrå
Älvräddarnas Samorganisation
Za: ribolovacki.blogspot.com
Autor: Rusko
