Drenova, jezero kod Prnjavora u BiH, revir na kome sam kao dijete pecao, u zadnje vrijeme me je jako privlacila.
Posto nemam bas mnogo vremena par puta sam pokusao kratko pecati, ali ne sa ocekivanim uspjehom, tako se i zavrsavalo..
Za mene je Drenova uvijek bila nesto posebno.
Zadnjih godina sam bas razmisljao kako da se spremim, sta da uradim i kako da lovim sarana ili amura na toj ne bas jednostavnoj vodi.
Sami uslovi na Drenovi ne idu na ruku ribolovcu, voda je opustosena, tako kazu, stalni pritisak ribolovaca koji nose ulove kucama itd.. su samo neki od problema sa kojim se svi suocavaju.
– Sjedim i pricam sa mojim drugom Borisom, e ta Drenova mi ne izlazi iz glave, nesto moram da smislim.
Posto smo Boris i ja iz Münchena, cesto pecamo zajedno i pricamo naravno o ribolovu pa i samim destinacijama.
Drenova je skoro uvijek jedna od mojih tema, eh kakva je to voda bila itd.
Jedan dan sam odlucio da krenem u posjetu mojim roditeljima u Prnjavor, a ujedno sam skovao plan da otpecam i na Drenovi pa makar to bio i koji sat.
Posto sam se vec sa Borisom dogovorio da mi pripremi boile Masterbih Premium River kako bih probao loviti na ovoj vodi, svratio sam do njega, pokupio mamce i zaputio se na dug put.
Dolazim u Prnjavor pozdravljam se mojima, a Drenova vec pred ocima i u mislima.
Popodne vec odlazim da pogledam vodu i da vidim situaciju, tj. poziciju na kojoj bi mogao pokusati loviti.
Poslije dugog obilaska od tri cetiri sata, bio sam jako skeptican, ali sta je tu je, pokusat cu.
Odlazim kuci pripremam opremu za hranjenje, a moj tata me po obicaju zeza: auu koliko truda za jedno obicno pecanje.
Dolazim na jezero i odmah se hvatam posla.
Krmim na jednom mjestu koje mi se na prvi pogled ucinilo koliko toliko dobro.
Dok sam krmio, na jezeru sam upoznao malog klinca Danijela.
On mi prica da na ovom jezeru cesto peca sa kolegom Srdjanom.
Sa Danijelom se dogovorim da cu doci sutra navece da pecamo, a da mi oni zauzmu i ovo skromno slobodno mjesto.
Dolazim navece, djeca su vec tu nestrpljiva da pocnemo.
Raspakujem opremu, ali sam i dalje skeptican.
Po prici od ostalih ribolovaca jako slabo se lovi, te nema ribe u Drenovi itd.
Napokon zabacujemo, djeca me odmah propitkuju za mamce.
Ja im kazem da imam veliku nadu u boili Masterbih Premium River, ali i da cemo za pocetak malo isprobati kombinovati.
Na tri stapa cemo montirati tri razlicita mamca: Jedan stap kukuruz, drugi stap Sk30 boile, a treci stap Premium River pa da vidimo sta ce se desiti..
Noc je bila mirna, bez ikakve aktivnosti i znaka zivota na citavom jezeru.
Ujutro oko 8h odlazim kuci, a djeca ce ostati i povremeno me izvjestavati ima li sta novo.
Cijeli dan je protekao mirno do poslije popodne, tacnije do 16h.
Djeca me zovu na telefon!?
Srdjan uhvatio sarana na jedan od mojih stapova!
Odmah ga pitam: koji mamac?
Danijel odgovara: boila Premium River.
U sebi razmisljam, bravo to je to.
Sad je situacija sasvim drugacija, proradila je krv u zilama.
Mjesto, krma, mamci, moja velika zelja, polako se kockice slazu.
Prvi saran na Drenovi na Premium River boile je pao. Dobro je.
Noc polako dolazi, puni optimizma i spremni na sve iscekujemo makar jos jedan griz.
Oko tri sata ujutro pocinje igranka, svinger se lagano pomjera gore-dole.
Kontra, riba je tu!
Iskreno malo je bilo treme, stalno mi u tom trenutku prolazi film kroz glavu kako tu nema ribe, i ono sto ima ne uzima tako lako itd.
Nazalost riba se na metar od meredova oslobadja.
Sa jedne strane sam bio ljut, a sa druge ne.
Zabacujem ponovo, nije proslo svega par minuta kad opet udarac, jak dril i prvi amur oko 12 kg je tu, opet Masterbih Premium River boila.
Tad i na druge stapove montiramo samo premium river, a onda krecu nezaboravni trenutci u mom zivotu o kojima sam sanjao dugo vremena.
Riba je uzimala svaki cas, Saran i Amur su poludjeli.
Amur je onda dodatno krenuo kao lud, imali smo cak setove grizeva na sve stapove odjednom.
Bilo je dosta kidanja, ali je bilo i uzivanja.
Pecao sam do 9 sati i poslije otisao presrecan kuci.
Djeca su ostala i preko dana, imali su jos par grizeva i tri ribe vani (ipak su to samo djeca).
Sve na Premium River.
Jednostavno da covjek ne povjeruje, ludnica.
Drenova je napokon otvorila dusu, moji dugogodisnji snovi su se ispunili.
U sebi sam mislio da sanjam, ali..
Dolazim ponovo, zabacim i polako u nevjerici iscekujem sta ce se desiti.
Opet je pocelo, pa ovo je ludnica.
Od 5 do 9 ujutru pet zestokih grizeva i cetiri ribe vani sve na Premium River, nevjerovatno.
Ma daj, ne vjerujem, nemoguce itd. brujalo je jezerom, da neko u takom kratkom intervalu na Drenovi peca Sarana i Amura kao kedere.
Ljudi su poceli da dolaze jer nisu vjerovali informaciji koja je obisla jezero i okolinu u trenutku: sta se to desava, kako, na sta, pa nemogu da vjerujem itd..
Bilo je fenomenalno.
Sta dalje da kazem, ispunio se moj san o Drenovi.
Neke od dragih slika sa djecom zelim da podijelim sa vama, a ostatak cu ipak zadrzati za sebe..
Bistro.
Za: ribolovacki.blogspot.com
Autor: Gogi München
