Mnogo toga je istrazeno i napisano, ali neke tajne i danas bude nedoumice medju ribolovcima.
Smjestite se u udobnu stolicu i citajte redom..
 |
| Kompijuterski moguci prikaz vida kod nekih riba |
U ovom clanku sam se vecinom bazirao na grabljivice, ali dosta toga se odnosi i na druge vrste riba.
Ribe imaju sva cula koja ima i covjek, one vide, imaju culo njuha, dodira, i okusa, a razvile su neka cula koja mi ne posjedujemo, kao sto je elektrorecepcija o kojoj se malo zna.
Ribe takodje mogu pored vida i osjetiti svjetlost, hemikalije, vibracije i elektricitet.
Nisu samo oslonjene na vid jer imaju nesto izmedju, tj. sposobnost da osjete vizuelni efekat.
Svjetlost u vodi: Fotorecepcija (vid): Ribe imaju veoma dobro razvijeno culo vida, koje im pomaze da pronadju hranu, skloniste, partnera, ali i da izbjegnu druge predatore.
Riblji vid je mnogo razvijeniji od naseg za neke vrste, mnoge vide u boji, a neke mogu vidjeti i u naj gorim uvjetima slabe vidljivosti poput smudja.
Riblje oci su mnogo mocnije.
Njihova leca su perfektno sfericna, sto im omogucava da vide cisto pod vodom zato sto imaju veci indeks prelamanja svjetlosti koji olaksava fokusiranje objekata.
One se usredotocuju na objekat tako sto pokrecu lecu naprijed-nazad, umjesto da je sire kao sto je slucaj kod covjeka.
Neke grabljivice imaju posebnu gradju ociju, poznatu kao Tepetum Lucidum, koja pojacava dolazece svjetlo.
To je sloj malih Guanin kristala koji svjetle u noci kao varnice elektriciteta.
Fotoni koji prolaze kroz mocnu retinu se odbijaju nazad kako bi se detektirali ponovno.
Ukoliko fotoni ni tada nisu apsorbovani/upijeni, oni se refelktiraju nazad iz ociju, ovaj proces vam je slican kao kad uzmete bateriju pod vodom i brzo sarate s njom, ali ljudsko oko vidi veliki snop i nije u mogucnosti vidjeti kao sto to vidi riba.
Danas se tacno zna u kojim uslovima koja boja prelazi u koju na odredjenoj dubini itd..
Na primjer crvena vec na 0,5 metra postaje crna, zuta na 15 metara vec izgleda kao zeleno plava, indigo i ljubicasta na 30 metara tek pocinje blago da blijedi itd..
Znam da mnoge ovo zanima, ali to cemo u drugom zasebnom clanku.
Hemo culo kod riba: Hemorecepcija je nesto izmedju cula mirisa i okusa.
Ona je jako razvijena kod riba, posebno kod grabljivica, koje se mnogo oslanjaju na nju kako bi otkrile skriveni plijen.
Ribe imaju dvije nozdrve, na svakoj strani glave po jednu, a iste nemaju vezu izmedu nozdrvi i grla.
Nosna rozeta je organ koji otkriva slozene hemikalije, tj. veoma lako razaznaje pravi plijen od umjetnog.
Velicina rozete je proporcionalna ribljem osjetilu mirisa od vrste do vrste.
Neke ribe mogu otkriti tako male kolicine hemikalija kao sto je samo jedan milijarditi dio jedinice.
Veoma dobro razaznaju uplasene i bolesne ribe koje ispustaju hormon straha, a isti se siri vodom sto grabljivica veoma lako detektuje.
Upravo je ovo odgovor na pitanje kako predator napadne upravo onu ribu koju mi pustimo u vodu medju stotine drugih.
Takodje se desava da zakacenu ribu na udicu napadne pored mnostva drugih.
Dugo se vjerovalo da je to zbog ponasanja prepadnute ribe, ali ta tvrdnja nikad nije dokazana, mada ja licno mislim da je hemorecepcija pomijesana sa drugim faktorima poput ponasanja ribe, odsjaja, kretanja itd.. uzrok sigurnog napada grabljivice.
Desavalo mi se da pecam na rijeci Bosni kod doboja i ulovim sitnog klena, u zelji da ga pustim nazad upratim malu stuku koja vreba kraj jednog busena trave.
Mnostvo klenova je oko nje, ali ona ne napada!
Kad ja pustim ovog upecanog malog klena ona se pokrece i ganja upravo njega iako je daleko od nje, mogla je da napadne nekog drugog koji joj je blize, ali nije.
Fascinira me brzina osjetila i ajmo reci vida kojim detektuje plijen.
Mnogo sam citao o ovom culu, ali nikako ne mogu da povezem taj fenomen, mada me naj vise podsjeca na onaj kako neki Azijati prije klanja neke zivine pristupaju raznim metodama strasenja sto prouzrokuje ispustanje hormona straha i naglo grcenje misica koji nakon pustanja krvi u veoma kratkom vremenu postaju veoma mekani i ukusniji.
Prostije receno i naj zilavije meso postaje meko i ukusno, e sad da li to ima neke veze sa ribom, nisam siguran, mada mi tako djeluje..
Culo okusa kod riba: Ribe Imaju male izrasline na svojim usnama i u cijelim ustima.
Neke ribe poput soma, mrene itd.. imaju male brcice, koji su kao isturene poluge sa mnogim culima.
Brcici mogu osjetiti ukus hrane i prije nego dospiju u usta ribe, a posebno je interesantno gledati podvodne snimke kad som pridje varalici i samo se okrene.
Upravo ovde dosta pomazu atraktori za grabljivice i treba ih cesto koristiti pogotovo u hladnijem dijelu godine.
Vibracije: Mehanoreceptori su culo sluha i dodira.
Unutar ribljeg tijela se nalazi nesto sto mi nazivamo usi, tj. lateralne crte u kojima je takoder culo koje ih upoznaje sa okolisom, ali drugacije od naseg uha.
Ribe nemaju vanjske usi, ali se svi zvukovi i vibracije prenose iz vode kroz tijelo ribe do unutarnjih usiju.
Usi su podjeljene u dvije sekcije po dva kanala, gornja sekcija (pars superior) i donja sekcija (utriculus).
Pars superior (veci dio) je podjeljen u tri polupropusna kanala i daju ribi osjet balansa (ravnoteze).
Ti kanali su ispunjeni sa posebnom tekucinom sa bezbroj malih dlacica.
Osjetljive dlacice otkrivaju kruzno ubrzanje svih tekucina.
Kanali su tako struktuirani da ribi daju sve potrebne informacije o okolisu pa cak i one za nas necujne.
Utriculus omogucuje ribi da cuje slicno kao covjek, a ima i dva velika otolita koji vibriraju sa zvukom koji se prenosi na dlacice unutar kanala.
Culo mehanorecepcije: Ovo je kao neki prelaz izmedu cula sluha i dodira.
Organ odgovoran za to je neuromast, skupina dlacica koja je u tekucini koja podsjeca na zele, koji se naziva “cupala”. Sve ribe posjeduju slobodne neuromasti, koje su direktno povezane sa vodom.
Vecina predatora ima skupine neuromasta koji nisu u direktnoj vezi sa vodom.
Oni su rasporedjeni linearno, tj. linijski na tijelu ribe i formiraju riblje lateralne crte i linije.
Slobodni neuromasti daju ribi informacije o pravcu.
Laterelne crte/linije primaju signale u kratkim intervalima, i daju ribi vise informacija za prisustvo drugih riba koje lako otkrivaju skriven plijen, ovo se jos naziva i culo dodira na daljinu.
Ovo culo je pomalo izrazenije kod grabljivica poput stuke koja veoma lako pronadje zavucenu i skrivenu ribicu u travi koja uopste nije povrijedjena, vec jednostavno kao ajkula osjeti njene otkucaje srca i grcenje misica, a kad se tome doda hemorecepcija koju smo opisali gore, ona rijetko kad grijesi.
Mogu vam reci da sam se pomalo i zapitao o culima koja nisu istrazena, tj. adutima kojim raspolazu ribe, a mi ih ne poznajemo.
Ovaj clanak bi mogao biti mnogo veci na ribolovacki.blogspot.com, ali se trudim da ga u sto kracim crtama i sto razumljivije napisem mada to nije tako lako jer dosta stavki su ne razjasnjene pa ih navodim i povezujem sa drugim zapazanjima naucnika.
Dosta literature koju sam procitao upravo se temelji na naucnim istrazivanjima koja ponekad i omanu, a neka su i dosta stara jer novih za sad nema pa se nemojte ljutiti ako u buducnosti osvjezim ovakav clanak.
No, idemo mi dalje na jedan od naj zanimljivijih dijelova pogotovo za one koji ciljano love soma..
Riba i Elektricitet: Strucni naziv je Elektrorecepcija o kojoj bi svaki lovac na soma morao znati nesto vise.
Svima je poznato da ajkule i raze posjeduju posebne organe za detekciju elektriciteta prostije receno voltaze.
Skupine slozenih izraslina cine jedan skup elektroreceptora koji se zove Lorencinijeva ampula.
To su kanali u kozi ribe ispunjeni sa tekucinom nalik zeleu kao kod mehanorecepcije koji u sebi imaju osjetilne celije. Kretnje i pokreti vode u blizini ajkule cine da se voltaza uzduz kanala mijenja, sto ajkuli daje signal o prisustvu drugih organizama u blizini.
Te celije su toliko osjetljive, da ukoliko postoje bilo kakve promjene u vodi, cak kao sto je otkucaj srca drugih riba, ajkula to osjeti na udaljenosti koja je malo zastrasujuca, vjerovali ili ne, ona iznosi nekoliko stotina kilometara.
Ajkule takoder mogu dobro osjetiti grceve misica moguceg ranjenog plijena iako do nje ne dopire miris krvi itd.., kao i magnetno polje zemlje koje koriste kod navigacije i kretanja.
Upravo ove karakteristike ima i som te neke druge grabljivice, ali oslonit cu se na soma posto je izrazito ciljana lovna riba mnogim od nas.
 |
| Razni prikazi kako riba vidi varalicu |
Elektro osjecaj kod soma je veoma razvijen pa cak i kretanja varalice kroz vodu u mrklom mraku osjeca!
Njegovi senzori mogu da osjete ziva bica iako se ne krecu, ne mirisu, niti ih vidi..
Moglo bi se reci da jednostavno osjeca elektricni napon koji se stvara oko drugih zivih organizama.
On prima kratke impulse i veoma lako pronalazi druga skrivena ziva bica poput riba, rakova, skoljki, crva, glista itd..
Ovaj fenomen mozete zahvaliti galvanskom elementu koji je hemijski izvor eletricne struje, a sastoji se od dva razlicita metala uronjena u elektrolit.
Ovo je prosto receno, ali..
Slavni gospodin Galvani je 1780. godine otkrio prisustvo elektriciteta u misicima i nervnim celijama, zapazanjem da se zablja noga grci kada se istovremeno dodirne zicama od razlicitih metala koje su na drugom kraju spojene cime je zatvoreno strujno kolo, zapanjujuce zar ne!?
On je ovu pojavu nazvao „zivotinjski elektricitet“ a po njemu je kasnije nazvana “galvanizam”.
Nemojte ovo mijesati sa galvanizaciojom koja kao rijec ima isto porijeklo ali sasvim drugo znacenje.
Vise o ovom procesu necu da pisem iz razloga da bi neki krivolovci iskoristili podatak i tako ubijali ribe!
Naime mnoga su prepricavanja kako su stare rapaline varalice upravo iz tog razloga imale na sebi jedan bakarni prsten!
Neke varalice i danas imaju cudne i nepoznate materijale na sebi koji bude cudjenje medju nama ribolovcima.
Sve ovo je vazno u lovu ribe, ali isto tako morate shvatiti da koristenjem udica i olova bez omotaca stvarate elektricitet koji daje do znanja ribi da se tu radi o prevari.
Ovde cuci i tajna karbonskih udica, a ne samo kao sto je navedeno da su tu zbog njihove tezine i jacine.
Mnogi savremeni ribolovacki pribor ima presvucene ivice raznih metala upravo da ne bi doslo do kontra efekta u ribolovu.
Takodje su popularne presvucene plastificirane udice za soma, te razna olova oblozena plastikom itd.. koja umanjuju prevaru.
Sto se tice varalica i kretanja to je tek filozofija.
Kretanje same varalice kroz vodu stvara elektricitet veoma vidljiv za grabljivicu sto daje jedan plus pored vizuelnog, zvucnog i vibracijskog efekta.
Nadam se da vam je ovaj clanak probudio mastu i razrijesio neke nedoumice.
Neke stvari koje sam i osobno testirao nisu bas urodile plodom, ali ko zna u buducnosti.
Covjek uci dok je ziv, a nadam se da cu imati vremena jos..
Bistro.
Autor: Ostojic Boris.
