Žarka želja za šaranom…
Da, baš to me tjera dalje, uz sve neuspjehe i niza nesretnih okolnosti srce mi ne da mira…još se nisam upisao ove godine…,a želja mi je ogromna.
Tu želju dodatno mi raspiruje Boris poslavši mi paket Masterbih Premium River ICE boila i Premium River ICE popapica, namijenjenih zimskom ribolovu.
Rijeka Mrežnica se smirila, vrijeme je donekle dobro, naravno kreće se put Duge Rese…
Dolazim na vodu i naravno ne znam kuda…
Ante mi je preporučio mlin, tamo gdje su bile moje kolege prije par tjedana, pozicija mi je zanimljiva,aaaaliii…uvijek ima jedan ,,ali,, voda je ipak malo brža i ne bih mogao imati strune u vodi, a da ih voda ne nosi, a i pozicija je blatna do koljena sto mi bas i nije po volji.
Vozam se po Tušmeru i gledam gdje bih i kako jer snijega još ima kao u priči i nema se gdje stati.
Po drugi puta dolazim do četvorke, tamo nema toliko blata, a ne moram niti snijeg čistiti…odluka je pala…četvorka.
Tko je tamo lovio znati će o čemu pričam.
Za spotove određujem dvije pozicije jedna je u prvom kanalu na 40 ak metara,a druga je skroz prijeko u kanalu pod drugom obalom.
Prvu poziciju prihranjujem peletama, partiklom i boilama, a drugu jedvitim jadom samo malo kobram…
Treci štap mi je indijanac i probavam loviti oko otoka i svuda gdje mi se čini da bih mogao dobiti griz, ali uglavnom na sprudovima…
Udice mamčim u raznim kombinacijama i mijenjam stalno pozicije češće prebacujući jer se boile jako lijepo tope i to u ovako hladnoj vodi…
Slažem šator i radim nešto vrlo iznenađujuće i to osobito u šaranskom ribolovu…
Uređujem poziciju tako da mi nije blato jer se sve raskvasilo pod nogama.
Malo čudno, ali nanosim snijeg na put do štapova i oko šatora…stvarno čudne okolnosti…
Večer brzo dolazi i kroz priču s kolegama eto več i noći.
Na pozicijama mir…ništa se ne dešava do 00,15 h kada se senzor oglašava tupim sporim, ali ne prestajučim glasom, letim van iz šatora podižem štap i osjetim ribu na štapu…
Lagano je privlačim, ali sve staje na prelazu iz kanala..vračam štap u senzor i idem nešto pojesti, pojedem sendvičak, a ništa se ne dešava, dolazim do štapova i stojim pored njih još 5-10 minuta bez obzira na hladnoću, a bilo je jako zahladilo…
Ne preostaje mi ništa drugo no kidanje, štap ostavljam vani jer je jako hladno, ne osječam prste i jednostavno razočaran slijedom događaja gubim volju za slaganjem, samo indijanca bacam u kanal, a onaj u prvom kanalu prefilam i biježim u toplu vreču.
U 5,30 h sličan scenario, ujednačen griz na daljoj poziciji u kanalu…zatežem osjetim ribu, privlačim je do ruba kanala i tamo mi se otkvačuje…e sada sam stvarno jako razočaran…imao sam dvije ribe i obje sam izgubio, sada me već lovi blaga panika da ću doma opet bez upisa, pa sta se događa nije mi jasno…
Dižem se oko 8 h i slažem štap, a onda sve prefilam i pobacam na pozicije…sada sam več pomalo ubijeđen da ništa od ribe…obilaze me kolege i pitaju za noć,jednostavno mi je teško to ispričati kako sam se osječao…
Uopce se ne sjecam šta sam radio pored štapova kada se signalizator oglasio sa jednim bip, nisam niti pogledao jer se znalo desiti da tu i tamo koji puta pisne ili zbog liske na sprudu ili zbog trave koju je nosila voda, ali kolega viče ,,imaš griz !
Pogledam štap i vidim poznato treperenje vrha i napinjanje, skačem iza štapa i signalizator još jednom, dva puta pisne dok nisam stigao primiti štap, opet podižem štap i osjetim ribu…uhhhhhhhh…
Polagano je privlačim preko ruba kanala i uspijem je prevući, ali sada opet preostaje polje starog korijenja od lopoča na sprudovima, na par mjesta staje, ali prelazi sve i dolazi polako pod obalu…
Prizor je predivan…šaran ljuskaš se ljeska u bistroj vodi na suncu koje se pojavilo iza brda..prizor za ispuniti dušu…
Davor ga uspije usačiti od prve i veselju nema kraja…konačno prvi ovogodišnji šaran je u podmetaču…osmijeh od uha do uha…bilo je to oko 11,20 h.
Ovdje se vidi kao se boila fenomenalno topi u hladnoj vodi, a ostaje čvrsta, nije da cijela omekša i da spadne sa udice.
Jednostavno, dobitna kombinacija Masterbih Premium River ICE.
Predivna riba specifična za mrežnicu…k tome prva ove godine i još preko cenera…ma kud bolje,sve teškoće su zaboravljene u trenu..
A na ovoj se vidi jedna velika ljudska glupost…mislim da ne potječe od naših ribolovaca vec od Austrijanaca koji mrežnicu pohode u velikom broju cijelu zimu.., ali ne bitno od koga je več je bitno da je idiotizam, što je najbolje riba ima stari ožiljak na tijelu i vrlo lako je prepoznatljiva…nije joj definitivno trebalo rezati komadić repa, da baš je odrezan jer je ne moguće da je pokidan baš tako.
Doviđenja predivna ribo…nadam se da će ti rep vrlo brzo zarasti.
Ostajem još kratko, kupim polako pribor i zove me supruga Nina, doma ostali bez struje, požurujem se sa pospremom i hitam kući…
Za dlaku sam opet izbjegao prisilno vračanje kući prije nego li sam ulovio ribu, premda mi karta nije još istekla…
Nema veze,imam par predivnih fotki,a duša je ispunjena…
Bistro.
Za: ribolovacki.blogspot.com
Autor: Cipo
