Pronalazak novog skrivenog mjesta za lov sarana mi je nesto posebno.
Tako sam i ovo ljeto odlucio pronaci novu lokaciju i prihranjivati odredjeno vrijeme prije ribolova.
Rijeka Bosna u okolini Doboja krije izuzetno velike primjerke sarana i ostale ribe, a kako je poznato da naj vise volim pecati na rijekama, ova prica ce samo to potvrditi.
Skriveno mjesto trazim iz sledecih razloga: Zelim mir na vodi i uzivanje u svakom trenutku bez dreke, vike, galame itd..
Druga mnogo vazna stvar je da izbjegnem susret sa “onim” ribolovcima koji bi i zadnju ribu izvadili i strpali u zamrzivac, a i da postedim mjesto mnogih kako bi jos koji put, ako je to moguce uzivao na pecanju.
Kad te jednom vide, a jos gore ako vide da si nesto krupnije upecao, mozes se s tim mjestom pozdraviti jer ce vec od sledeceg dana tu biti ceta zagrijanih ribolovaca koji ce visiti danima.
Lovim ja ribu i na otvorenim pozicijama, ali naj vise uzivam kad sam daleko od radoznalih ociju!
Tako sam i ovo ljeto sjeo u automobil i krenuo u potragu za novim mjestom, obisao sam mnoge potencijalne lokacije, ali sve mi je nekako bilo ono sto se kaze, lose na prvi pogled.
Ne tvrdim da tu mozda nema ribe, vec onaj neki unutrasnji osjecaj mi govori, Borise nemoj tu.
Pronadjem neki stari putic i polako krenem u obilazak, vidim da je donji dio jako lijep barem na prvi pogled, ali autom ne mogu dalje.
Izlazim iz automobila i silazim do vode, stvarno je donji dio fantastican, ali nema puta, dole vidim malo ostrvce gdje bi se moglo loviti, ali kako da dodjem tu!?
Vadim iz gepeka mali gumeni camac i naduvavam ga, spustam se do pozicije i na moje odusevljenje, sa lijeve strane koju nisam mogao da vidim sa obale puca me u glavu prizor i zavlaka za koju mogu reci, samo takvu zelim!
Bez mnogo okolisanja izvidjam da li postoji mogucnost silaska i spajanja sa obalom, da se ne mucim sa malim gumenim camcem. Vidim da je obala blizu, ali treba to sad prokrciti, ima tu posla bato uff..
Da se nebi dzaba mucio, prvo cu da provjerim dubinu i konfiguraciju dna i upoznam se sto bolje mogu sa novim mjestom.
Vracam se do auta i ubacujem u camac masku za ronjenje i peraje, volim da to sve detaljno vidim!
Camac parkiram na ostrvcetu i upustam se u jednu od omiljenih radnji, istrazivanju dna.
Zavlaka je odlicna, prosjecna dubina je oko 2 metra s tim da je uz samu obalu kraj oborenih vrba dubina cak i do 3 metra, a dno je sljunkovito sa malim slojem mulja koji nije veci od 2 cm, ovaj podatak mi jasno govori kako je nekada tu rijeka bila podijeljena i da je jedan mali dio tekao uz samu obalu i tako stvorio odlicno skroviste za krupniju ribu, tj. struja je blago pravila kanal i ukopavala se u obalu, a kasnije tokom dejstvovanja covjeka ili prirode ovaj dio je zatvoren te je stvorio mirnu oazu za sarane daleko od radoznalih ociju.
Vracam se do ostrvceta i pronalazim jos jedan divan spot ispod samog nanosa pijeska i krupnijeg kamenja, ali jako nezgodan ako bi lovio sa ostrva.
Jasno je sve, na ostrvu necu ni biti jer bi me neko mogao lako snimiti, a drugo je to sto zelim i tu da zabacim, a ako bih to sve radio sa ostrva ulov bi bio sveden na minimum jer je spot udaljen svega nekih 5-7 metara.
Moracu da napravim mjestasce na obali kako bi pokrio obadve pozicije, a ujedno imao i pristup bez camca.
Vadim potrebni alat iz auta i krecem u akciju, nakon 2 sata uspio sam napraviti minijaturno mjesto sasvim dovoljno za mene i moj sator.
Prvi i osnovni dio posla je zavrsen, vracam se kuci zadovoljan postignutim, ali neda mi djavo mira pa odma ubacujem pripremljeno zrnevlje za sarana i vracam se na mjesto kako bih prihranio.
Prva tura je bila oko 3 kg. kuvanog kukuruza pomijesanog sa kuvanom konopljom, a sve natopljeno multi stimom, plus 2kg peleta na bazi ribljeg brasna i betaina kako bih koliko toliko sprijecio sitnu ribu da potamani primamu.
Nakon isporucene porcije uz obalu, sjedam i palim cigaretu da malo odahnem te posmatram sta se desava.
To vece nisam primjetio nista sto bi mi odvuklo paznju, pakujem se i vracam kuci, sutra ujutro ponovo dolazim sa istom porcijom isporucujem i odlazim na drugo mjesto da malo varalicarim.
Pred vece se vracam i prihranjujem samo sa peletima za primamu bez zrnevlja.
Tako uzastopno 5 dana, jutarnja i vecernja porcija, a 6 dan dolazi na red mali dodatak boila po mom receptu.
Naime, radi se o saranskim boilama koje su bile 18mm posebno spremljene za ljeto na bazi kvalitetnog ribljeg brasna normalnog i polu probavljenog sa dodatkom robin red-a.
U standardnu porciju zrnevlja dodajem 50-ak citavih i 20-ak polovina bolila, a 10-ak mrvim i mijesam sa ostalom masom i time prihranjujem 2 dana.
Sledeca 3 dana sam prihranjivao samo sa boilama, 50 komada ujutro i 50 komada uvece.
Pauziram jedan dan sa prihranjivanjem i sledeci se spremam za ribolov na 2 dana u prvoj turi koja i jest zanimljiva sto se tice ove price.
Kako je na rijeci Bosni dozvoljen ribolov sa 3 stapa, pakujem rod pod, ali sa dva indikatora na koji cu postaviti 2 saranska stapa, a treci cu staviti kao tragac, te ujedno koristiti da skratim vrijeme u ocekivanju poteza.
Sve je spremno, dolazim na mjesto oko16h i rasklapam sator, mjesto je idealno, velika hladovina, a ispred mene sa obale odma krece dubina od 1 metar sto je idelano za prihvatanje ribe i izbjegavanje mucenja po plicaku sa krupnijom ribom, ako je bude uopste..
Na dva saranska stapa montiram boile na dlaku, na prvi stavljam pva vrecicu punjenu sa lomljenim boilama i peletima, dok na drugi stavljam pva nit nanizanu sa 5-6 citavih boila, zabacujem bez dodatnog prihranjivanja!
Treci stap nije saranski, vec stari varalicarac malo jace gramaze koji mi sluzi za dubinski ribolov sa vecim tezinama od 30 grama.
Montiram klizece – prohodno in line saransko olovo sa odgovarajucim predvezom i jakom saranskom udicom marke Arma – Fox.
Na njega postavljam jednu citavu i jednu polovicu boile te zabacujem uz samo ostrvce pokraj slabog brzaka gdje se moze ocekivati svasta, a pogotovo krupna mrena.
Prackom izbacujem 20 – ak boila na zabaceno mjesto i smjestam se u udobnu stolicu i uzivam u predvecerju.
Kako se mrak spusta tako i komarci napadaju pa se bacam na prikupljanje suvih drva kako bih nalozio malu vatricu da me barem u startu odbrani od ove napasti, a kasnije ih vjerovatno nece ni biti.
Vrijeme prolazi, ali ni da pipne, vec je 22h.
Razmisljam dali da se smjestim u sator ili da ostanem jos koji sat budan, naravno ostajem budan, ali gasim vatru i povlacim se iza satora sa svojom stolicom.
Samo nakon 5 minuta od gasenja vatre indikator je poceo strasno pistati prvo jednom kratko piii, a zatim duuugo piiiiiiiiii..
Skacem prihvatam stap i dajem umjerenu kontru, riba je tu.
Prvi bijeg je bio nizvodno 10-ak metara, a zatim pokusava da se domogne matice, pustam ga do same ivice, a zatim naglo podizem stap i uspijevam da ga vratim, nakon samo 10-ak minuta saran se nasao u mom meredovu, ne velik, ali zadovoljavajuci za pocetak, bez vaganja od oka mu dajem oko 5 kilograma.
Odma ga pustam u nadi da cu uloviti nesto vece i spakovati u moj sak pa docekati jutro za vaganje i mjerenje.
Iza satora se skrivam i palim bateriju jer je ocigledno kako riba zna za moje prisustvo i montiram novu boilu sa pva niti i 5-6 boila u nizu na istoj.
Samo sto sam ugasio bateriju drugi indikator pusta karakteristican zvuk, piip, piip, piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii…
Odlazem stap na sator i hvatam ovaj sa rod poda, riba je vec izvukla preko 20 metara najlona, nevjerovatno!
Osjecam da se radi o ozbiljnijem protivniku koji se cudno bori, prvo u mjestu pumpa par puta, a zatim lagano krece prema matici kao traktor u leru.
Dril non stop radi, dok me u jednom trenutku povlaci naprijed snaznim bijegom u maticu, krece uzvodno, rolna odlicno podnosi sve zzzzz, zzzzzzzzzzzz, zzzz kao da je mnogo ljut sto je zakacen.
Lagano kretanje uzvodno i pumpanje u brzaku me nimalo ne raduje, jer se polako priblizava mom stapu tragacu i primoran sam da ga silom vratim nazad ili usmjerim ka meni.
Prvi pokusaj mi ne ide od ruke jer je riba stvarno velika, drugi je urodio plodom, ali se grdosija okrece nizvodno i krece nevjerovatnom brzinom, izvlaceci dodatnih 30 metara najlona sto nije dobro kad uzmemo u obzir da se nizvodno nalazi dosta velikog kamenja koje viri iz vode, a pod jakom mjesecinom ih koliko, toliko vidim.
Dotezem dril i pokusavam da ga vratim nazad, napokon riba poslusno krece prema meni, na samo 5 metara od obale opet divlja i krece nizvodno, ali polako gubi snagu.
Smanjeni otpor iskoristavam i privlacim je tik uz obalu, sjajni ljuskavi divljak na mjesecini izgleda manji nego sto sam mislio, spustam meredov i vadim ribu, stavljam je na saransku matu – dusek i vidim da sam pogrijesio, ipak je riba kapitalna za nase rijecne uslove.
Pakujem ga u sak kako bi ujutro izvagao ratobornog protivnika.
Prezabacujem oba stapa i vracam se na stolicu, pa vec je 12:30h, koliko sam se borio sa ovim saranom cc.
Znam da sad barem 1-2 sata necu imati akciju jer je ovaj sargo preplasio sve, te se odlucujem zavuci u sator.
Medjutim, sjetio sam se da na stapu tragacu slobodni hod na rolni i ne radi kako treba.
Nekad radi ok, a nekad iz cista mira zastopa kao da je preklopnik spusten!?
Shvatam da bi trebao ukontrati stap jer sam se uvjerio da ima krupne ribe.
Pronalazim betonsku cijev, od oka tesku nekih 10-12 kilograma i navlacim je na drsku stapa, a najlon stavljam na deblju granu koju poklapam sa polovinom cigle jedinice kako bi izbjegao neoprijatnost da mi stap ode u vodu ako bait runner na rolni zakaze.
Stavljam zvonce na stap i krecem ka satoru, samo sto sam sjeo u sator prekinuo me zvuk zvonceta.
Mozda mi se ucinilo, provirujem van, vidim sve je ok, stap miruje, pomjeram se udesno kako bi bolje pod mjesecinom vidio vrh stapa, ali zvonceta nigdje.
Ma mozda ne vidim dobro, tu je, da je nesto bilo vidio bi po vrhu stapa, lijezem sa otvorenim satorom kako bi se malo protegnuo iako ne mogu da spavam jer me prethodna riba toliko uzbudila da cu tesko zaspati.
Nakon 10-ak minuta prekida me cudan zvuk kao da se kamenje odrunilo na obali, slicno kao kad pacov proseta.
Dizem se i provirujem opet, u tom trenutku vidim scenu koju necu nikada zaboraviti!
Stap leti prvo u visinu nekih 4-5 metara, grana sto je drzala najlon pada u vodu, a zatim i stap.
Brzo skacem iz satora i palim bateriju da ga upratim u plicaku, stap miruje, taman da zagazim on krece kao raketa ostavljajuci samo muljevit trag za sobom.
Brzo izvlacim saranski stap i zabacujem u nadi da pronadjem najlon pa da zaplivam, ali bez uspjeha.
Sat vremena uzastopno bacam sistem nebili pronasao najlon, ali nista.
Mirim se sa tim da sam ostao bez stapa, ne mogu da spavam od uzbudjenja, jutro samo sto je svanulo, odlazim do auta po masku i peraje.
Uskacem u vodu i pratim trag kuda je rolna rovala, poprilicno duboki isprekidani trag me vodi prema matici, blago nizvodno, sve sam pretrazio ali od stapa nema nista.
Zaokupljen paznjom pretrazivanja nisam ni primjetio da se naoblacilo, izlazim iz vode i vidim da se sprema jako nevrijeme.
Prikupljam pribor i pakujem u sator, vjetar divlja, kisa ljeva kao iz kabla, voda nevjerovatnom brzinom raste, ali sve to stavljam po stranu dok mi je u mislima stap i riba koja je bila na njemu.
Da li je saran, som ili krupna mrena?
Na moje zaprepastenje voda je skoro na obali, bolje da krenem kuci dok nisam zapao u jos vece probleme.
Voda je narasla preko 30 centimetara, shvatam da od ribolova nema nista, pakujem pribor i odlazim kuci sve do sledeceg nastavka ove uzbudljive price..
Vadim saran iz vode sa sakom i kacim na vagu, fantasticno, divljak od 14kg!
Pustam ga bez slikanja jer kisa lije i nisam u mogucnoti da sve to izvedem sam.
Kuci samo mislim na ribu cekajuci sa nestrpljenjem da se voda stabilizuje do sledeceg izlaza.
Bistro.
Autor: Ostojic Boris
Posaljite nam vasu ribolovacku pricu.
